U ovom Pregledu prakse izdvojili smo niz značajnih presuda i odluka koje je Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) donio u prvom tromjesečju 2018. godine. Pri izboru presuda i odluka imali smo u vidu predmete koji se pred Sudom vode protiv Hrvatske, kao i predmete koji su značajni za razvoj sudske prakse Suda.
U presudi
Sidiropoulos i Papakostas protiv Grčke Sud je odlučivao je li država odredila nerazmjerno blagu kaznu policijskom službeniku za kazneno djelo mučenja i time postupila protivno članku 3. Konvencije.
U predmetu
Sinkova protiv Ukrajine Sud je razmatrao je li pritvaranjem podnositeljice, koja je osuđena zbog prženja jaja na ratnom spomeniku, država povrijedila njezino pravo na slobodu i sigurnost te pravo na slobodu izražavanja.
O povredi prava na pošteno suđenje Sud je odlučivao u predmetu
Cipolletta protiv Italije u kojem je ocjenjivao je li trajanje postupka likvidacije društva i nedostatak pravnog lijeka doveo do povrede prava na suđenje u razumnom roku i povrede prava na djelotvoran pravni lijek.
Veliko vijeće donijelo je važnu presudu u predmetu
Naït-Liman protiv Švicarske u kojem je raspravljalo o obvezi države da podnositelju zahtjeva osigura pristup domaćem sudu radi naknade štete zbog mučenja koje se dogodilo izvan njezinog teritorija.
Od odluka koje se odnose na pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života izdvojene su one donesene u predmetima
A.R i L.R protiv Švicarske u kojem je Sud ocjenjivao je li odbijanje zahtjeva podnositeljice za oslobođenjem od pohađanja nastave spolnog odgoja uzrokovalo povredu prava na privatni život, te
Anchev protiv Bugarske u kojem se raspravljalo o povredi prava na privatni život zbog razotkrivanja podnositelja zahtjeva kao suradnika sigurnosnih službi bivšeg komunističkog režima.
Izdvojeni su predmeti u kojima je Sud odlučivao o povredi prava na slobodu izražavanja, i to
Meslot protiv Francuske koji se odnosi na kažnjavanje podnositelja zahtjeva radi nepoštivanja suda, zatim
Smajić protiv Bosne i Hercegovine u kojem se raspravljalo o opravdanosti osuđivanja podnositelja zahtjeva zbog objava na Internetu čiji je sadržaj dotaknuo osjetljivo pitanje odnosa između etničkih skupina u postratnoj BiH,
Stern Taulats i Roura Capellera protiv Španjolske u kojem je Sud utvrdio povredu prava na slobodu izražavanja podnositelja zahtjeva koji su kažnjeni radi spaljivanja fotografije kraljevskog para, te predmet
Spizner protiv Francuske koji se odnosi na opravdanost i razmjernost disciplinske kazne izrečene odvjetniku zbog uvredljivih komentara na račun glavnog tužitelja.
U predmetu
Halllier i drugi protiv Francuske Sud je razmatrao je li država postupila protivno zabrani diskriminacije radi nepriznavanja prava na očinski dopust podnositeljici nakon rođenja djeteta njezine partnerice.
Izdvojena je i odluka o nedopuštenosti u predmetu
Charron i Merle-Montet protiv Francuske u kojoj je Sud utvrdio da podnositeljice nisu iscrpile sva domaća pravna sredstva protiv odluke kojom je odbijen njihov zahtjev za medicinski potpomognutom oplodnjom.
U presudi
Kristiana ltd. protiv Litve Sud je odlučivao je li došlo do povrede prava vlasništva zbog Rezolucije vlade kojom je predviđeno rušenje zgrada u vlasništvu podnositelja, koje su se nalazile na kulturno zaštićenom području.
Od značajnijih presuda Velikog vijeća izdvojena je i presuda u predmetu
Radomilja i drugi protiv Hrvatske u kojoj je Vijeće ocijenilo da zahtjev podnositelja za zaštitu prava vlasništva nije imao dovoljnu osnovu u domaćem pravu da bi predstavljao „vlasništvo“ u konvencijskom smislu.
U predmetu
Balta protiv Francuske Sud je odlučivao o slobodi kretanja
.
Sud je u odluci
Krombach protiv Francuske utvrdio da se pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari odnosi samo na sudove iste države.
Pregled prakse pogledajte
ovdje.
Pisane vijesti |
Publikacije
