Ured zastupnika pripremio je novi Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava za razdoblje od listopada do prosinca 2017. godine, u kojem je izdvojio značajne presude i odluke Europskog suda u tom razdoblju i pripremio njihove sažetke.
U zadnjem tromjesečju 2017. godine Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) donio je niz presuda i odluka od kojih smo najzanimljivije izdvojili u ovom Pregledu prakse.
U presudi Velikog vijeća
Lopes de Sousa Fernandes protiv Portugala Sud je odlučivao o odgovornosti države u pogledu nesavjesnog liječenja.
U predmetu
Ilgar Mammadov protiv Azerbajdžana (br.2) Sud je razmatrao je li zbog nedostatne i pogrešne ocjene dokaza u kaznenom postupku došlo do povrede prava na pošteno suđenje.
Od presuda koje se odnose na pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života izdvojene su presude u predmetu
Antović i Mirković protiv Crne Gore u kojem je Sud ocjenjivao je li postavljanje video nadzora u sveučilišne dvorane uzrokovalo povredu prava na privatni život, zatim
Orlandi i drugi protiv Italije u kojem se raspravljalo o povredi prava na obiteljski život zbog odbijanja priznanja istospolnog braka sklopljenog u inozemstvu, te presuda
Strand Lobben i drugi protiv Norveške koja se odnosila na opravdanost odluke domaćih vlasti da dopuste posvojenje djeteta od strane njegovih udomitelja.
Povreda prava na slobodu vjeroispovijedi utvrđena je u presudi
Hamidović protiv Bosne i Hercegovine zbog kažnjavanja svjedoka koji je odbio skinuti vjersku kapu u sudnici.
Veliko vijeće donijelo je značajnu presudu u predmetu
Merabishvili protiv Gruzije u kojem je Sud raspravljao o granicama primjene ograničenja prava, odnosno koja je svrha bila prevladavajuća pri određivanju pritvora bivšem gruzijskom premijeru.
Izdvojene su i odluke o nedopuštenosti zahtjeva u predmetima
Kokkonis i Chalilopoulou protiv Grčke koji se odnosi na povrat u prijašnje stanje u kaznenom postupku. U predmetu
Kósa protiv Mađarske Sud je razmatrao može li se udružna tužba priznati kao oblik iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava u smislu članka 35. stavka 1. Konvencije. Presuda u predmetu
Lubelska Fabrika Maszyn i Narzedzi Rolniczych „Plon“ i drugi protiv Poljske odnosila se na pravo na naknadu za oduzetu imovinu koja je nacionalizirana 1946. Izdvojena je i odluka protiv Hrvatske u predmetu
Soldo u kojem je Sud odlučivao o zahtjevu podnositeljice koja je prigovorila ukidanju prava na obiteljsku mirovinu zbog sklapanja novog braka.
Od značajnijih presuda Velikog vijeća izdvojena je i presuda u predmetu
Burmych i drugi protiv Ukrajine u kojoj je Sud odlučivao o opravdanosti razmatranja istovrsnih zahtjeva proizašlih iz neizvršenja pilot-presude te o podjeli nadležnosti između Suda i Odbora ministara.
U predmetu
Garib protiv Nizozemske Sud je odlučivao o slobodi izbora boravišta
.
U presudi
Ramda protiv Francuske Sud je utvrđivao je li došlo do povrede načela
ne bis in idem u postupcima koji su se vodili zbog optužbi vezanih za niz terorističkih napada.
Ove presude i odluke o nedopuštenosti izdvojene su zbog značaja imajući u vidu predmete protiv Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, kao i zbog značaja za razvoj sudske prakse Europskog suda za ljudska prava.
Pregled prakse pogledajte
ovdje.
Pisane vijesti
