Ured zastupnika pripremio je novi Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava za razdoblje od travnja do lipnja 2017. godine, u kojem je izdvojio značajne presuda Europskog suda u tom razdoblju i pripremio njihove sažetke.
Iz presuda i odluka koje je u drugom tromjesečju 2017. godine donio Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) izdvojili smo veći broj presuda koje se tiču prava na slobodu izražavanja, kroz njegove različite aspekte.
Tako je u presudi Velikog vijeća
Medžlis Islamske Zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine Sud odlučivao o dužnosti nevladinih organizacija da provjere vjerodostojnost informacija koje iznose.
U presudi Velikog vijeća
Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske Sud je kroz pravo na slobodu izražavanja razmatrao opravdanost javne objave poreznih podataka.
U predmetu
Sarigul protiv Turske Sud je razmatrao je li zapljena podnositeljevog rukopisa romana bila zakonita. U drugom predmetu protiv Turske,
Ali Cetin protiv Turske, Sud je ocjenjivao je li podnositelju povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja time što je osuđen za uvredu prema državnom službeniku.
U predmetu
Milisavljević protiv Srbije trebalo je utvrditi je li uspostavljena ravnoteža između prava na slobodu izražavanja podnositeljice zahtjeva i prava na privatni život osobe o kojoj je podnositeljica napisala članak.
Osim slobode izražavanja, Sud se u ovom razdoblju ponovno bavio problematikom obiteljskog nasilja, te je u predmetu
Balsan protiv Rumunjske potvrdio svoju praksu da obiteljsko nasilje predstavlja oblik diskriminacije žena prema spolu.
U ovom razdoblju Sud je donio i presudu u predmetu
Tagayeva i drugi protiv Rusije u kojem je utvrđivao odgovornost ruskih vlasti za propuste prilikom terorističkog napada u Beslanu iz 2004. godine.
U presudi
Guzelyurtlu i drugi protiv Cipra i Turske, Sud je istaknuo dužnost država potpisnica Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) da surađuju radi otkrivanja i kažnjavanja počinitelja teških kaznenih djela.
Od presuda koje se odnose na pravo na pošteno suđenje izdvojena je presuda Velikog vijeća u predmetu
Simeonovi protiv Bugarske koja se odnosi na pravo uhićenika na branitelja, kao poseban segment prava na pošteno suđenje u kaznenom postupku. U presudi
Paluda protiv Slovačke riječ je o pravu na pristup sudu radi osporavanju odluke o suspenziji od obavljanja sudačke dužnosti.
Osim pravima sudaca, Sud se bavio i pravima odvjetnika pa je tako u presudama
Jankauskas protiv Litve (br. 2) i Lekavičienė protiv Litve razmatrao je li došlo po povrede prava na privatni život podnositelja zbog odbijanja upisa u odvjetničku komoru.
U presudi
Aycaguer protiv Francuske Sud je utvrđivao je li obveza podnositelja na davanje DNA uzorka radi njegovog uključivanja u nacionalnu bazu DNA uzoraka u kojoj se pohranjuju DNA podaci osuđenih osoba bila proporcionalna cilju koji se tom mjerom nastojao ostvariti.
U presudi
Bogomolova protiv Rusije Sud je naglasio važnost slike za čast i ugled, a time i privatni život neke osobe.
U presudi
Johannesson i drugi protiv Islanda Sud je utvrdio povredu načela
ne bis in idem, jer kazneni i prekršajni postupak nisu bili dovoljno usko povezani u naravi i vremenu.
Izdvojena je i odluka o nedopuštenosti zahtjeva u predmetu
Hodžić protiv Slovenije koja se odnosi na staru deviznu štednju u Ljubljanskoj banci.
Pregled prakse pogledajte
ovdje.
Pisane vijesti
