Matanović protiv Hrvatske, Borojević i drugi protiv Hrvatske, Lovrić protiv Hrvatske
Dana 4. travnja 2017. g. Europski sud za ljudska prava donio je presude u predmetima Matanović protiv Hrvatske, Borojević i drugi protiv Hrvatske, Lovrić protiv Hrvatske.
Matanović protiv Hrvatske
U predmetu Matanović protiv Hrvatske Europski sud utvrdio je da je došlo do povrede podnositeljevog prava na poštivanje privatnog života (članka 8. Konvencije) i povrede prava na pošteno suđenje (članka 6. Konvencije) zbog toga što nije imao pristup dijelu dokaza koji je prikupljen putem primjene tajnih mjera. S druge strane, utvrdio je da nije došlo do povrede prava na pošteno suđenje zbog korištenja pouzdanika u kaznenom postupku.
Podnositelj zahtjeva bio je potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji je osuđen zbog koruptivnih kaznenih djela na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina.
Podnositelj je pred Europskim sudom prigovarao da su protiv njega protuzakonito određene mjere tajnog nadzora i praćenja, čiji rezultati su korišteni tijekom kaznenog postupka u kojem je osuđen. Nadalje, prigovarao je da je žrtva poticanja na kazneno djelo i da u tom pogledu nije imao odgovarajuća procesna jamstva zajamčena čl. 6. Konvencije, te da mu nije bio dopušten uvid u dio dokaza koje je prikupio USKOK tijekom primjene tajnih mjera.
U pogledu određivanja tajnih mjera, Europski sud je, pozivajući se na svoja ranija utvrđenja u predmetu
Dragojević protiv Hrvatske, utvrdio da postupak izdavanja i sudske kontrole naloga za prisluškivanje njegovog telefona nije bio u skladu sa zakonom, što je dovelo do povrede prava na poštivanje njegovog privatnog života.
U pogledu korištenja pouzdanika, Europski sud je utvrdio da nije došlo do poticanja na počinjenje kaznenog djela, kao što je to tvrdio podnositelj, već naprotiv - da su tijela kaznenog progona bila pasivna, te postupala sukladna djelovanju kakvo se zahtijeva kod primjene prikrivenih istražnih tehnika.
U pogledu prava na jednakost oružja, Europski sud je utvrdio da su podnositelju, iako mu nisu dane kopije snimki razgovora koje su korištene kao dokaz u kaznenom postupku protiv njega, bili dostupni transkripti tih snimki, te da su navedene snimke preslušane na raspravi, pa stoga nije došlo do povrede na jednakost oružja.
U pogledu dijela snimki koje su uključene u spis predmeta, ali nisu korištene za njegovu osudu, Europski sud je primijetio da sam podnositelj nije iznio nikakav argument zbog koje su navedene snimke bile od važnosti za njegovu obranu, pa je zaključio kako niti u pogledu tih snimki nije došlo do povrede prava na jednakost oružja.
U pogledu treće kategorije snimki, onih koje po odluci državnog odvjetništva nisu uključene u spis predmeta, Sud je ocijenio da diskrecijska ovlast državnog odvjetništva da odlučuje o tome koji su dokazi bitni za predmet, a bez ikakvih drugih procesnih jamstava nije u skladu s člankom 6. stavkom 1. (pravo na pošteno suđenje).
Podnositelj je Europskom sudu iznio i prigovor na temelju članka 7. Konvencije tvrdeći da je osuđen za kazneno djelo koje prema nacionalnom pravu u vrijeme počinjenja nije predstavljalo kazneno djelo, što je prigovor koji je Europski sud u cijelosti odbacio kao neosnovan.
Podnositelju je dosuđen iznos od 1.500 eura na ime nematerijalne štete i 2.500 eura na ime troškova postupka.
Borojević i drugi protiv Hrvatske
U predmetu Borojević i drugi protiv Hrvatske Europski sud je utvrdio da nije došlo do povrede prava na život zbog navodno neučinkovite istrage smrti supruga i oca podnositelja zahtjeva.
Suprug i otac podnositelja zahtjeva smrtno je stradao na sisačkom području u listopadu 1991. godine. Istraga o okolnostima njegove smrti i mogućim počiniteljima kaznenog djela je još uvijek u tijeku, te su podnositelji pred Europskim sudom prigovarali zbog toga što nije pronađen i osuđen izravni počinitelj ubojstva.
U međuvremenu, bivši načelnik sisačke policije osuđen je 2013. godine na temelju zapovjedne odgovornosti za kazna djela koja su između srpnja 1991. i lipnja 1992. godine počinili pripadnici jedinice kojoj je bio na čelu, uključujući i ubojstvo supruga i oca podnositelja.
Europski sud prihvatio je da su zbog ratne i poslijeratne situacije u Hrvatskoj postojale prepreke u istrazi ubojstava koja su počinjena tijekom rata. Europski sud posebno je cijenio da tijela kaznenog progona nisu ostala pasivna te da su poduzeti značajni napori državnog odvjetništva u provođenju neovisnih istraga i procesuiranju ratnih zločina. Imajući u vidu navedeno, kao i konkretnu osudu na temelju zapovjedne odgovornosti, Europski sud je utvrdio kako Republika Hrvatska nije prekršila svoje pozitivne obveze na temelju članka 2. Konvencije.
Lovrić protiv Hrvatske
U predmetu Lovrić protiv Hrvatske Europski sud je utvrdio da je podnositelju povrijeđeno pravo na pristup sudu iz članka 6. Konvencije.
Podnositelj zahtjeva bio je član lovačkog društva, te je odlukom skupštine udruge isključen iz članstva. Podnositelj je, sukladno Zakonu o udrugama, pokušao osporiti odluku o isključenju pred domaćim sudovima, tvrdeći da je donesena protivno statutu udruge. Domaći sudovi odbacili su njegovu tužbu, uz obrazloženje da je odluka o isključenju iz članstva udruge interna stvar udruge, te da ispitivanje takvih odluka ne ulazi u sudsku nadležnost.
Europski sud je istaknuo kako pravo udruga na autonomiju nije apsolutno pravo, te da se miješanje države u unutarnja pitanja udruge ne može u potpunosti isključiti, posebno kada je riječ o isključenju članova protivno statutu, što može rezultirati povredom prava na slobodu udruživanja pojedine osobe.
U ovom predmetu podnositelju je u potpunosti uskraćen pristup sudu radi osporavanja odluke o isključenju iz članstva.
Podnositelj nije podnio zahtjev za pravičnu naknadu, ali je Europski sud istaknuo kako prema domaćem pravu ima mogućnost tražiti ponavljanje postupka.
Ova presude još nisu konačne. Postat će konačne ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmeti u kojima je utvrđena povreda Konvencije će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ove presude su dostupne na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljene na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
Pisane vijesti |
Obavijest o novoj presudi/odluci ESLJP
