U novom Pregledu prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje: Sud) izdvojene su značajne presude koje je Sud donio u razdoblju od travnja do lipnja 2016. godine. Posebno se ističu presude Velikog vijeća kojih je u tom razdoblju bilo čak osam, što ukazuje na značajnu aktivnost Suda u harmonizaciji vlastite sudske prakse te na rješavanje osobito važnih pitanja koja se tiču ljudskih prava.
U presudi Velikog vijeća
Murray protiv Nizozemske Sud je razmatrao dostupnost psihološkog i psihijatrijskog tretmana u zatvorima, posebno kada je provođenje takvog tretmana preduvjet za uvjetni otpust ili puštanje na slobodu.
U predmetu
Avotiņš protiv Latvije Veliko vijeće je ocjenjivalo poštenost postupka za priznanje sudske presude sukladno zakonodavstvu EU, imajući u vidu da države članice EU ostaju vezane Konvencijom i u slučaju kada primjenjuju pravo EU.
Sukob odredba međunarodnih ugovora bio je predmet razmatranja u presudi Velikog vijeća
Al Dulimi i Montana Management Inc. protiv Švicarske, u kojoj je Sud ocjenjivao poštenost postupka za konfiskaciju imovine na temelju obaveza koje proizlaze iz rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Veliko vijeće razmatralo je i prava manjinskih vjerskih zajednica na slobodu prakticiranja vlastite vjere, kao i diskriminatorno postupanje države prema manjinskim vjerskim zajednicama u presudi
Izzettin Dogan i drugi protiv Turske. Protiv Turske je Veliko vijeće donijelo i presudu u predmetu
Cumhuriyet Halk Partisi, u kojem se razmatralo pravo na slobodu udruživanja u kontekstu zakona kojima se propisuju financijski nadzor nad političkim strankama.
Obje presude Velikog vijeća kojima je utvrđena povreda prava na slobodu izražavanja donesene su protiv Mađarske. U presudi
Karacsony i drugi Sud je razmatrao je li povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja parlamentarnim zastupnicima koji su disciplinski kažnjeni za narušavanje reda i mira tijekom sjednice parlamenta. U presudi
Baka, Sud je razmatrao je li bivšem predsjedniku mađarskog Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo na slobodu izražavanja zbog toga što je njegov mandat prestao po sili zakona, nakon ustavnih i zakonodavnih promjena kojima je ukinut dotadašnji Vrhovni sud.
Konačno, Veliko vijeće je u predmetu
Biao protiv Danske razmatralo opravdanost neizravne diskriminacije državljana na temelju etničkog porijekla.
Osim presuda Velikog vijeća, u Pregled prakse su izdvojene presude koje se tiču učinkovitih istraga za spolno zlostavljanje maloljetne osobe (
I.C. protiv Rumunjske), te istrage nasilja koje je motivirano etničkom pripadnošću (
R.B. protiv Mađarske), odnosno seksualnom orijentacijom žrtve (
M.C. i A.C. protiv Rumunjske).
U presudi
Ivanova i Cherkezov protiv Bugarske Sud je ocjenjivao postoji li razmjernost između prava na dom podnositelja i interesa javnosti za rušenje bespravno sagrađenih nekretnina.
Sud je ponovno razmatrao izborni sustav u Bosni i Hercegovini u kontekstu opće zabrane diskriminacije (
Pilav protiv Bosne i Hercegovine), dok u odnosu na Hrvatsku izdvajamo presudu
Džinić, u kojoj je Sud razmatrao postoji li nesrazmjer između vrijednosti imovine koja je blokirana tijekom kaznenog postupka i vrijednosti imovinske koristi za čije je pribavljanje kaznenim djelom podnositelj bio optužen.
Pregled prakse pogledajte
ovdje.
Pisane vijesti
