Početak 2016. godine obilježilo je više značajnih presuda Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava donesenih kako u predmetima u kojima je Veliko vijeće odlučivalo povodom zahtjeva stranaka za preispitivanje presude Vijeća, tako i u predmetima koji su zbog svog značaja prepušteni izravno na odlučivanje Velikom vijeću.
Za početak, ističe se presuda Velikog vijeća
F.G. protiv Švedske, u kojoj je Sud razmatrao koje bi posljedice moglo imati izručenje podnositelja preobraćenog s islama na kršćanstvu u Iran, te kakve su obaveze nadležnih nacionalnih tijela pri ispitivanju mogućih rizika.
Nadalje, Veliko vijeće je odlučivalo o učinkovitosti istrage o okolnostima usmrćivanja brazilskog državljanima koji je pogrešno smatran teroristom te o odgovornosti za njegovu smrt u presudi
Armani da Silva protiv Ujedinjene Kraljevine.
U presudi
Mozer protiv Moldavije i Rusije Veliko vijeće je utvrdilo odgovornost Rusije za povrede konvencijskih prava podnositelja na teritoriju samoproglašene Moldavske Republike Transdnjestrije.
U presudi Velikog vijeća
Blokhin protiv Rusije također je utvrđeno da je Rusija prekršila prava podnositelja koji je kao dvanaestogodišnji dječak s posebnim potrebama smješten u centar za maloljetničku delinkvenciju, čime mu je u postupku koji nije bio sukladan Konvenciji oduzeta sloboda.
U presudi Velikog vijeća
Bédat protiv Švicarske Sud je utvrdio da zaštita tajnosti podataka iz istrage, kojoj je cilj osiguravanje neovisnosti sudstva, učinkovitost kaznenog postupka i poštivanje pretpostavke nevinosti preteže nad „zadovoljavanjem nezdrave znatiželje“ javnosti.
Interes javnosti razmatran je i u predmetu
Rywin protiv Poljske, u okviru prava na pošteno suđenje poznatom filmskom producentu koji je osuđen zbog davanja mita radi utjecaja na zakonodavne izmjene Zakona o emitiranju.
U predmetu
Erdener protiv Turske Sud je razmatrao je li došlo do povrede slobode izražavanja podnositeljice koja je bila zastupnica u Narodnoj skupštini, zbog komentara o zdravstvenom stanju tadašnjeg premijera.
S aspekta različitih političkih aktera zanimljiva je i presuda
Ivanovski protiv Makedonije u kojoj je Sud ocjenjivao povrede prava podnositelja (tadašnjeg suca Ustavnog suda) počinjene tijekom lustracijskog postupka koji se vodio protiv njega.
U ovom razdoblju, Sud je donio i nekoliko presuda koje se odnose na prava osoba slabijeg imovnog stanja. Tako je u presudi
Soares de Melo protiv Portugala utvrđivao je li došlo do povrede prava na obiteljski život zbog oduzimanja djece podnositeljici, zbog činjenice da je bila u lošoj financijskoj situaciju. S druge strane, u predmetu
Garib protiv Nizozemske razmatrao je jesu li odredbe nizozemskog zakonodavstva na temelju kojih je podnositeljici odbijen zahtjev za izdavanje stambene dozvole u određenoj gradskoj četvrti zbog njezinih prihoda i neispunjavanja drugih uvjeta, dovele do povrede prava na slobodu kretanja.
Zanimljiva je i presuda
Barbulescu protiv Rumunjske, u kojoj je Sud ocjenjivao je li nadzor poslodavca na dopisivanjem zaposlenika povrijedio pravo na slobodu dopisivanja.
Ističemo i presudu
Pajić protiv Hrvatske u kojoj je utvrđena diskriminacija na temelju seksualne orijentacije. S druge stane, u predmetu
Cam protiv Turske podnositeljica je diskriminirana kao slijepa osoba.
U presudi
M.G. protiv Turske Sud je ponovno istaknuo da neučinkovito procesuiranje obiteljskog nasilja predstavlja diskriminaciju prema ženama, dok je u presudi
L.E. protiv Grčke, zbog sporosti nadležnih tijela da reagiraju na kaznenu prijavu podnositeljice koja je bila prisiljavana na prostituciju i dodijele joj status žrtve trgovanja ljudima, utvrdio da je došlo do kršenja zabrane ropstva i prisilnog rada.
Prvi je put u Pregled prakse uvrštena i presuda
Rasul Jafarov protiv Azerbajdžana koja se odnosi na granice primjene ograničenja prava (članak 18. Konvencije) u kojoj je Sud utvrdio da je pravi razlog za određivanje pritvora protiv podnositeljeva bilo suzbijanje njegovog aktivizma, a ne potrebe kaznenog postupka koji se vodio protiv njega.
Pregled prakse pogledajte
ovdje.
Pisane vijesti
