Poništenje kupoprodajnog ugovora za nekretninu opravdano je potrebom zaštite javnog interesa, vladavine prava i zaštite prava trećih osoba
Poništenje kupoprodajnog ugovora za nekretninu opravdano je potrebom zaštite javnog interesa, vladavine prava i zaštite prava trećih osoba
Dana 31. svibnja 2016.g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu u predmetu
Vukušić protiv Hrvatske u kojoj je utvrdio da podnositelju zahtjeva g. Filipu Vukušiću nije povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, dok je njegov prigovor o navodnoj povredi prava na dom proglasio nedopuštenim.
Podnositelj zahtjeva je 1991. godine kao prognanik došao iz Petrinje u Sisak. Uselio je u stan na kojem je stanarsko pravo imala druga osoba, koja je stan privremeno napustila zbog ratnih zbivanja i otišla u Rijeku. Taj nositelj stanarskog prava podnositelju je odobrio privremeno korištenje stana, te su njih dvojica bili u redovnom kontaktu. Kada je vlasnik stana (trgovačko društvo u pretežnom vlasništvu države) odlučio otkazati stanarsko pravo nositelju, podnositelj zahtjeva bio je u tom postupku svjedok. Nakon saznanja za otkaz stanarskog prava, nositelj stanarskog prava zatražio je ponavljanje tog postupka. Kada je ponavljanje postupka odobreno, podnositelj je sa vlasnikom stana sklopio kupoprodajni ugovor za isti stan. U sudskom postupku koji je kasnije uslijedio domaći sudovi su utvrdili da je kupoprodajni ugovor kojim je podnositelj stekao vlasništvo stana bio protivan Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, jer raniji nositelj stanarskog prava to pravo nije nikada izgubio. Podnositelj je, međutim, nastavio živjeti u navedenom stanu, iako je nakon završetka Domovinskog rata od države ishodio obnovu svoje kuće u Petrinji.
Europski sud je utvrdio da su odluke domaćih sudova kojima je kupoprodajni ugovor kojim je podnositelj stekao sporni proglašen ništavim bile zakonite, donesene s legitimnim ciljem zaštite vladavine prava i prava drugih osoba, te su sukladne konvencijskom načelu razmjernosti.
Oslanjajući se na činjenicu da je podnositelj zahtjeva bio u stalnom kontaktu s nositeljem stanarskog prava koji mu je odobrio privremeno korištenje stana, kao i da je u trenutku kupovine stana znao da je nositelj stanarskog prava zatražio ponavljanje postupka u kojem mu je stanarsko pravo bilo otkazano, Sud je zaključio kako se ne može u potpunosti isključiti mogućnost da podnositelj nije postupao u dobroj vjeri, odnosno da se razlozi zbog kojih je kupoprodajni ugovor utvrđen ništavim djelomično mogu pripisati samom podnositelju.
Konačno, Sud je utvrdio da je podnositelj iskoristio pravo na obnovu svoje kuće u Petrinji koju mu je država osigurala kako bi se vratio kući i tamo živio, a istovremeno je kupio stan pod povoljnijim uvjetima sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, iako je temeljna svrha tog Zakona bilo zadovoljenje stambenih potreba osoba koje nisu imale drugog prikladnog prostora za stanovanje.
Stoga utvrđenje kupoprodajnog ugovora za stan ništavim nije podnositelju nametnulo prekomjeran individualan teret, i time nije povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva.
Presuda još nije konačna. Postat će konačna ako nijedna strana u postupku ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem u roku od tri mjeseca od dana objave presude. Presuda je dostupna na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a bit će prevedena na hrvatski jezik i objavljena na web stranici Ureda zastupnika (
https://uredzastupnika.gov.hr).
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte
ured@zastupnik-esljp.hr ili na broj telefona 01/4878-100.
Pisane vijesti |
Obavijest o novoj presudi/odluci ESLJP
