Hrvatske vlasti nisu promptno reagirale na navode o zlostavljanju djeteta, a mišljenje djeteta nisu uzele u obzir niti u kaznenom postupku, niti u postupku radi donošenja odluke s kojim će roditeljem živjeti
Dana 3. rujna 2015. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je maloljetnoj podnositeljici M. povrijeđeno pravo iz članka 3. Konvencije (zabrana mučenja i nečovječnog postupanja) jer nadležna državna tijela nisu promptno istražila njezine navode o zlostavljanju od strane oca. Europski sud utvrdio je i povredu članka 8. Konvencije (pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života) zbog dugotrajnog postupka radi donošenja odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, u kojem mišljenje djeteta nije bilo uzeto u obzir. Drugoj podnositeljici, majci prve podnositeljice, utvrđena je povreda prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života zbog dugotrajnog postupka u vezi skrbništva.
Nakon razvoda druge podnositeljice i njezinog bivšeg supruga, ocu je dodijeljena skrb nad prvom podnositeljicom. U veljači 2011. godine kći i majka podnijele su kaznenu prijavu protiv oca djevojčice, navodeći da ju je isti udario i ozlijedio je. Otac je optužen za nanošenje tjelesne ozljede, a taj kazneni postupak je još uvijek u tijeku.
U međuvremenu, druga podnositeljica je podnijela kaznenu prijavu protiv oca djevojčice zbog fizičkog i psihičkog zlostavljanja kćeri, navodeći da incident iz veljače 2011. godine nije izolirani slučaj. Njezina kaznena prijava je odbačena.
Ona je također (u ožujku 2011. godine) pokrenula postupak radi izmjene odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, tražeći da se prije dovršetka postupka privremenom mjerom odredi da dijete živi s njom. Zahtjev za privremenu mjeru odbijen je 2 mjeseca kasnije zbog nedostatka dokaza da postoji rizik od nasilja. Postupak za promjenu odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti je i dalje u tijeku.
Europski sud je istaknuo da je prva podnositeljica (kći) iznijela niz optužbi o zlostavljanju na račun svog oca, da je svoje tvrdnje popratila medicinskom dokumentacijom, te zaključio kako je podnositeljica domaćim vlastima iznijela vjerodostojnu tvrdnju o zlostavljanju, čime je za nadležna tijela nastala obveza da njezine tvrdnje promptno ispitaju, imajući u vidu da je riječ o obiteljskom nasilju prema djetetu. Domaće vlasti odlučile su poduzeti progon samo za jedan izolirani incident, s tim da je i taj kazneni postupak prekomjerno trajao - od svibnja 2011. godine do svibnja 2013. godine u postupku nije bilo nikakve procesne aktivnosti, dok u nastavku postupka zastoj traje više od godinu dana zbog toga što nadležni sud i policija nisu opremljeni video-linkom. Europski sud smatra da je takvo obrazloženje zastoja neopravdano u današnje doba kada je takva ili slična tehnologija lako dostupna. Zaključno, Europski sud je utvrdio da država nije promptno reagirala prilikom ispitivanja navoda o zlostavljanju, čime je povrijedila svoje procesne obveze iz članka 3. Konvencije.
S druge strane, Europski sud je smatrao da su nadležne vlasti ispunile svoju pozitivnu obvezu iz članka 3. Konvencije. Naime, nakon navoda o zlostavljanju, nadležne vlasti, posebno nadležni centar za socijalnu skrb, poduzele su odgovarajuće mjere da procijene rizik od mogućeg zlostavljanja od strane oca, te da isto spriječe.
U pogledu postupka za promjenu odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, Europski sud je ostao zatečen time da prva podnositeljica uopće nije saslušana niti je imala mogućnost reći sudu s kojim bi roditeljem željela živjeti. Nadalje, Europski sud smatra da nacionalni sudovi nisu uopće shvatili da se dugotrajnim postupkom o skrbništvu dijete dodatno traumatizira, a iznenađen je time da nisu poduzeti nikakvi koraci za ubrzavanje postupka niti nakon saznanja da se dijete počelo samoozljeđivati.
Europski sud je primijetio da su oba roditelja ocijenjena kao jednako (ne)podobna da o njoj vode brigu, ali da djevojčica izražava jaku želju da živi s majkom. Slijedom toga, Sud je izrazio nerazumijevanje za neuvažavanje želja prve podnositeljice, koja je odlična učenica, natprosječnih intelektualnih sposobnosti i u dobi od 13,5 godina (9,5 u vrijeme kada je postupak započeo) o tome s kojim roditeljem želi živjeti.
Stoga je Europski sud utvrdio da je u posebnim okolnostima ovog predmeta neuvažavanje želja prve podnositeljice o tome s kojim će roditeljem živjeti dovelo do povrede njezinog prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života. Nadalje, to pravo povrijeđeno je i njoj i njezinoj majci i zbog prekomjernog trajanja postupka za skrbništvo.
Europski sud dosudio je prvoj podnositeljici iznos od 19.500 eura, drugoj podnositeljici 2.500 eura te zajednički iznos od 3.600 eura.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ako niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude, ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
Pisane vijesti |
Obavijest o novoj presudi/odluci ESLJP
