Nema povrede procesne obveze zaštite prava na život – hrvatska državna tijela učinila su sve što moglo razumno očekivati u istrazi ubojstava iz 1991. godine na području Gospića
Dana 9. travnja 2015. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da gospođi Mariji Nježić i gospođi Ani Štimac (dalje: podnositeljice zahtjeva) nisu povrijeđena konvencijska prava te da je država poštivala pozitivnu obvezu iz čl. 2. Konvencije i provela učinkovitu istragu ubojstva njihovih bliskih srodnika koje se dogodilo u listopadu 1991. godine u selu Bukovac kraj Gospića.
Naime, podnositeljice su se žalile Europskom sudu da hrvatska tijela kaznenog progona nisu provela učinkovitu istragu smrti njihovih roditelja i bake. Isticale su da neposredno nakon ubojstava nije izvršen očevid, te da nadležna tijela nisu izdala uhidbene naloge protiv osoba koje je navodni svjedok, D.P., u svom pismu jednoj od podnositeljica koje je ona potom predala policiji, naveo kao počinitelje.
Europski sud je, međutim utvrdio da su hrvatska tijela kaznenog progona poduzela sve što se od njih moglo očekivati u okolnostima ovog predmeta. Pritom je istaknuo kako se članak 2. Konvencije ne smije tumačiti na način da obvezuje državna tijela da poduzmu kazneni progon bez obzira na dostupne dokaze.
Naime, hrvatske vlasti poduzele su različite korake u istrazi slijedom pisama koje je podnositeljici uputio D.P., uključujući traženje pravne pomoći od Srbije, ali nisu mogle potvrditi navode iz pisma odgovarajućim dokazima. S tim u vezi, Sud je istaknuo da smatra nepotrebnim ispitati jesu li hrvatske vlasti bile dužne zatražiti od Srbije da preuzme kazneni progon za ubojstva srodnika podnositeljica, budući da su podnositeljice same mogle podnijeti kaznenu prijavu Tužilaštvu za ratne zločine Srbije koje ima nadležnost za postupanje u slučajevima teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava bilo gdje na području bivše Jugoslavije. U konačnici, podnositeljice su mogle podnijeti i zahtjev Europskom sudu protiv Srbije.
Europski sud izrazio je razumijevanje za poteškoće i prepreke u vezi istraga i kaznenog progona za ratne zločine s kojima su se suočila hrvatska državna tijela neposredno nakon rata i stjecanja neovisnosti. Posebnu poteškoću predstavlja to što su izgleda, neki počinitelji kaznenih djela (kao u ovom predmetu), bili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi koji su napustili Hrvatsku i sada žive u Srbiji.
U ovoj presudi Europski sud je priznao napore koje Hrvatska poduzima za progon počinitelja kaznenih djela ratnih zločina.
Imajući u vidu te napore, kao i posebne poslijeratne okolnosti u Republici Hrvatskoj i istražne radnje koje su hrvatska tijela poduzela u ovom konkretnom predmetu, Europski sud je zaključio da je istraga smrti roditelja i bake podnositeljica ispunila minimalne standarde članka 2., zbog čega je utvrdio da nije došlo do procesne povrede prava na život iz članka 2. Konvencije.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
Pisane vijesti |
Obavijest o novoj presudi/odluci ESLJP
