Nema povrede prava na pristup sudu – obveza podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu prije pokretanja postupka protiv države sukladna je Konvenciji
Dana 26. ožujka 2015. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da gospođi Barici Momčilović, gospodinu Nikoli Momčiloviću i gospodinu Darku Momčiloviću (dalje: podnositelji) nisu povrijeđena konvencijska prava te da im nije bio uskraćen pristup sudu.
Podnositelji su tražili naknadu štete od države zbog ubojstva njihove kćeri, odnosno sestre. U siječnju 1998. godine podnijeli su zahtjev za mirno rješenje spora sukladno Zakonu o službi u Oružanim snagama nadležnom državnom odvjetništvu, koje je odbilo taj zahtjev. Podnositelji su potom podnijeli tužbu za naknadu štete nadležnom sudu, koja je kasnije povučena. U svibnju 2005. godine podnositelji su pokrenuli novi parnični postupak za naknadu štete zbog ubojstva njihove kćeri, odnosno sestre. Međutim, domaći sudovi su odbacili tužbu za naknadu štete jer podnositelji prethodno nisu bili podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, sukladno Zakonu o parničnom postupku.
Europski sud je utvrdio da je ograničenje prava na pristup sudu, u vidu obveze da se podnese zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu prije podnošenja tužbe za naknadu štete sudu, bilo propisano zakonom. Ono je imalo legitiman cilj – smanjenje broja sudskih postupaka za naknadu štete protiv države i omogućavanje izvansudskog rješavanja sporova.
Europski sud je ocijenio da zakonski uvjet prethodnog podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nije stvorio nikakvu štetu podnositeljima. Čak i nakon što je njihova tužba odbačena zbog neispunjavanja tog uvjeta, podnositelji su još uvijek mogli podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, te u slučaju odbijanja tog zahtjeva, podnijeti novu tužbu za naknadu štete nadležnom sudu u zakonskim rokovima. Štoviše, podnositelji nisu precizirali na koji je način obveza podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora negativno utjecala na njihova prava, osim što bi eventualno morali poduzeti dodatnu procesnu radnju. Europski sud je utvrdio kako su sami podnositelji, time što su propustili ispuniti ovaj procesni uvjet, onemogućili domaćim sudovima da meritorno odlučuju u njihovom predmetu. Stoga je Europski sud utvrdio da nije došlo do povrede članka 6. Konvencije.
U ovoj presudi Europski sud je podržao stajališta Vijeća Europe, koja su izražena u dokumentima koji su citirani u samoj presudi, o poticanju alternativnih oblica rješavanja sporova kako bi se smanjila preopterećenost sudova.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
Pisane vijesti |
Obavijest o novoj presudi/odluci ESLJP
