Dana 19. veljače 2015. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je podnositeljici zahtjeva M.S. povrijeđeno pravo na zaštitu od mučenja i nečovječnog postupanja, te pravo na osobnu slobodu i sigurnost u svezi postupka prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.
Europski sud je utvrdio da je tijekom postupka prijema u psihijatrijsku ustanovu protivno svojoj volji podnositeljica bila podvrgnuta nečovječnom i ponižavajućem postupanju (u vidu vezivanja za krevet u trajanju od 14 sati, opravdanost kojega nije bilo razmjerno činjeničnom stanju), što predstavlja povredu materijalnog aspekta čl. 3. Konvencije. Nadalje, propust domaćih tijela da provjere njene navode o nečovječnom postupanju kojem je bila izložena dovele su do povrede procesne obveze države da provede učinkovitu istragu, što predstavlja povredu procesnog aspekta čl. 3. Konvencije.
U pogledu sudskog postupka određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, Europski sud je utvrdio da je način na koji je postupak proveden bio protivan jamstvima sadržanim u čl. 5. Konvencije. Naime, iako je podnositeljici u postupku prisilnog smještaja bio postavljen punomoćnik, on se u postupku držao kao „pasivni promatrač“: ni u jednom trenutku nije kontaktirao podnositeljicu niti je efektivno zastupao njena prava i interese tijekom postupka (nije iznosio nikakve prigovore niti je izjavio žalbu protiv rješenja kojim joj je određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od jednog mjeseca). Nadalje, domaći sud nije joj omogućio sudjelovanje u postupku – nisu joj pojašnjena njena prava niti je tijekom postupka saslušana, a nije imala niti mogućnost prigovoriti nalazu i mišljenju vještaka koji je preporučio prisilni smještaj, a domaći sud nije niti poduzeo prikladne radnje kako bi se podnositeljici osigurala učinkovita pravna zaštita. Na temelju tih činjenica, Europski sud je zaključio da postupak prisilnog smještaja podnositeljice u psihijatrijsku ustanovu nije bio lišen arbitrarnosti u postupanju, protivno procesnim zahtjevima čl. 5. Konvencije.
Preostale prigovore podnositeljice zahtjeva temeljem čl. 13. (pravo na učinkovito pravno sredstvo), čl. 14. (zabrana diskriminacije), čl. 2. Protokola br. 4. (sloboda kretanja) i čl. 1. Protokola br. 12. (opća zabrana diskriminacije), Sud je odbio kao očigledno neosnovane.
Kako podnositeljica nije postavila zahtjev za pravičnu novčanu naknadu, ista joj nije niti dosuđena.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti započet će postupak izvršenja presude, pod nadzorom Odbora ministara Vijeća Europe.
Presuda je dostupna na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte
ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
