Dana 15. siječnja 2015. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je g. Anti Dragojeviću iz Korčule (dalje: tužitelj) povrijeđeno pravo na poštivanje njegovog privatnog života i korespondencije (čl. 8. Konvencije), zbog toga što su djelatnici Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) protuzakonito provodili nadzor i snimanje njegovih telefonskih razgovora.
Naime, USKOK je tijekom 2007. godine provodio istragu zbog sumnje da se tužitelj bavio krijumčarenjem opojnih droga. USKOK je od istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu zatražio i dobio dozvolu za provođenje tajnih mjera nadzora i snimanja tužiteljevih telefonskih razgovora sa drugim osumnjičenicima. Temeljem tako pribavljenih dokaza, ali i drugih dokaza pribavljenih tijekom istrage, protiv tužitelja je pred Županijskim sudom u Dubrovniku proveden kazneni postupak, u kojem je tužitelj osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet godina.
Europski sud je utvrdio da rješenja istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu, kojima je USKOK-u dozvoljeno snimanje i nadziranje tužiteljevih telefonskih razgovora, nisu bila dovoljno obrazložena, jer uopće nisu sadržavala obrazloženje zbog čega se ista svrha (prikupljanje dokaza) ne bi mogla ostvariti niti nekom blažom mjerom, iako to zahtjeva Zakon o kaznenom postupku. Također, sud je primijetio i da sudska praksa hrvatskih sudova dopušta mogućnost i da dozvola za nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora uopće ne bude obrazložena, što otvara široku mogućnost zlouporabe te tajne mjere.
Time je, zaključio je Europski sud, povrijeđeno pravo tužitelja na poštivanje njegovog privatnog života i korespondencije (čl. 8. Konvencije).
Međutim, Europski je sud utvrdio i da zbog korištenja rezultata tih tajnih mjera tijekom kaznenog postupka tužitelju nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje (čl. 6. Konvencije). To stoga što to nisu bili jedini dokazi protiv tužitelja, a tijekom samog suđenja imao je široke mogućnosti osporavanja činjenica utvrđenih tim tajnim mjerama. Osim toga, suprotno navodima tužitelja, ne postoje niti naznake da je Županijski sud u Dubrovniku bio pristran, protivno čl. 6. st. 1. Konvencije.
Za utvrđenu povredu konvencijskog prava Sud je dosudio tužitelju pravednu naknadu u iznosu od 7.500,00 EUR, te troškove postupka u iznosu od 2.160,00 EUR-a.
Sud nije u svojoj presudi naložio ponavljanje kaznenog postupka pred hrvatskim sudovima kao način ispravljanja povrede tužiteljevog prava na poštivanje njegovog privatnog života i korespondencije.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte
ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.
