Dana 4.12. 2013. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je g. Davor Loniću povrijeđeno pravo na zabranu mučenja i nečovječnog postupanja zbog uvjeta u kojima je isti boravio u Zatvoru u Puli te pravo na pošteno suđenje u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega.
Podnositelj je presudom Županijskog suda u Zadru osuđen za produljeno kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina. Povodom žalbe Vrhovni sud RH je preinačio tu odluku te je podnositelja osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 godina.
Tijekom kaznenog postupka koji se protiv njega vodio g. Lonić je bio u Zatvoru u Zadru, a potom premješten u Zatvor u Puli. Podnositelj se zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru žalio sucu izvršenja Županijskog suda u Puli, Upravi za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa, te u konačnici Ustavnom sudu RH. Na prve dvije navedene pritužbe isti je dobio odgovor tijela da se trenutno ne može učiniti ništa glede uvjeta u kojima boravi zbog prenapučenosti zatvorskog sustava, te da će biti premješten kada to bude moguće. Protiv tih odgovora podnositelj nije na raspolaganju imao nikakva pravna sredstva. Ustavni sud odbacio je njegovu ustavnu tužbu budući da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda podnositelj više nije nalazio u zatvoru u Puli.
Europski sud utvrdio je takvu odluku Ustavnog suda protivnom praksi Europskog suda, te je ocijenio da stoga što niti jedno domaće tijelo nije meritorno pravnim aktom odlučilo o pritužbama podnositelja, isti nije na raspolaganju imao učinkovito domaće pravno sredstvo za zaštitu svojih prava. Uz to, Europski sud je ujedno i potvrdio nalaz Odbora CPT-a (
Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja) da podnositelj nije imao odgovarajuće uvjete u zatvoru u Puli, što predstavlja povredu prava na zabranu mučenja i nečovječnog postupanja.
Sud je također utvrdio da je podnositelju povrijeđeno pravo na pošteno suđenje u smislu prava na jednakost stranaka u postupku stoga što Vrhovni sud RH u žalbenom postupku nije dostavio podnositelju na znanje i eventualno očitovanje, podnesak kojeg je zajedno sa spisom predmeta tom sudu podnio zamjenik Državnog odvjetnika RH. Osim toga, Europski sud je utvrdio povredu prava na pošteno suđenje i zbog toga što podnositelju nije bila dana mogućnost sudjelovanja u raspravi koja je povodom žalbe vođena pred Vrhovnim sudom. U ovom je dijelu, Europski sud ponovio svoja utvrđenja iz već postojeće presude
Zahirović protiv Hrvatske.
Za utvrđenu povredu konvencijskih prava Sud je podnositelju dodijelio ukupno 14,125.68 EUR.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a ista će biti prevedena na hrvatski jezik te objavljena na web stranici Ureda zastupnice (
https://uredzastupnika.gov.hr).
