Dana 4. studenoga 2014. g. Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da je Hrvatskom liječničkom sindikatu (dalje: tužitelj) povrijeđeno pravo na slobodu udruživanja (čl. 11. Konvencije), zbog toga što su Županijski sud u Zagrebu i Vrhovni sud RH zabranili članovima tog sindikata održavanje štrajka.
Naime, tužitelj je sa Vladom RH dana 8. prosinca 2004. sklopio Strukovni kolektivni ugovor za liječničku i stomatološku djelatnost. Nakon što je drugi sindikat podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tužitelja i države, tražeći utvrđenje ništavosti tog kolektivnog ugovora, država je odlučila sa tužiteljem sklopiti novi, drugačiji kolektivni ugovor.
Tužitelj na to nije pristao, te je najavio štrajk za 11. travnja 2005, inzistirajući na tome da sklopljeni kolektivni ugovor stupi na snagu, te podredno tražeći da se sklopi novi kolektivni ugovor pod uvjetima koji su njegovim članovima prihvatljivi.
Sudovi (Županijski sud u Zagrebu i Vrhovni sud RH) su utvrdili da je najavljeni štrajk nezakonit te su zabranili njegovo održavanje. Naime, utvrdili su da je kolektivni ugovor od 8. prosinca 2004. ništav, jer ga nisu sklopili na strani sindikata svi sindikati koji su to bili dužni učiniti. Stoga su smatrali da je nezakonit i bilo koji oblik akcije za ostvarivanje prava iz tog kolektivnog ugovora, uključujući i štrajk. Što se tiče podrednog razloga za štrajk, sudovi su utvrdili da je taj razlog istaknut samo u slučaju da Općinski sud presudi da je kolektivni ugovor od 8. prosinca 2004. ništav. Budući da u trenutku donošenja odluke o zakonitosti štrajka Općinski sud u Zagrebu o tome još nije bio odlučio, smatrali su da nema potrebe da se o tom razlogu za štrajk očituju.
Europski sud za ljudska prava je utvrdio da je od osobite važnosti u ovom predmetu bilo da se hrvatski sudovi očituju upravo o podredno istaknutom razlogu za štrajk, posebice u svjetlu činjenice da su i sami smatrali da je kolektivni ugovor od 8. kolovoza 2004. ništav. Budući da se o tome nisu izjasnili, nerazmjerno su ograničili pravo tužitelja na korištenje najjačeg instrumenta za zaštitu interesa njegovih članova (štrajka), i to u periodu od 11. travnja 2005. do 16. prosinca 2008. (kada je Općinski sud u Zagrebu konačno presudio da je kolektivni ugovor od 8. prosinca 2004. ništav).
Time su, smatra Europski sud, hrvatski sudovi povrijedili pravo tužitelja na slobodu udruživanja, zaštićenog čl. 11. Konvencije.
Za utvrđenu povredu konvencijskog prava Sud je smatrao da je utvrđenje povrede prava na slobodu udruživanja dovoljna naknada za povredu tog prava, te tužitelju nisu dosudili nikakav novčani iznos s te osnove, osim troškova postupka u iznosu od 3.250,00 EUR-a.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem. Nakon konačnosti predmet će se nalaziti u postupku izvršenja pred Odborom ministara Vijeća Europe.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.