Dana 10. srpnja 2014. godine Europski sud za ljudska prava donio je presudu kojom je utvrdio da podnositelju g. Goranu Marčanu Republika Hrvatska nije povrijedila pravo na pošteno suđenje u prekršajnom postupku koji je vođen protiv njega.
Podnositelj je 7. srpnja 2010. godine zatečen u počinjenju prometnog prekršaja te je protiv njega izdan obavezni prekršajni nalog kojim je proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kn. Po prigovoru podnositelja proveden je žurni prekršajni postupak u kojem je podnositelj proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 500,00 kn, opomena, te mu je naloženo platiti troškove postupka u iznosu od 100,00 kn.
Podnositelj je u zahtjevu Europskom sudu prigovarao da mu je u navedenom prekršajnom postupku povrijeđeno pravo na pošteno suđenje (čl. 6. st. 1. i 3. (c) i (d) Konvencije) zbog toga što je prekršajni sud svoju presudu temeljio isključivo na službenoj bilješci koja podnositelju nikada nije bila dostavljena, što nije imao priliku ispitati policajca koji je sastavio navedenu službenu bilješku, te zbog toga što nije mogao osporavati arbitrarnost presude jer u predmetnom postupku nije dozvoljena žalba.
Europski sud je prvo zaključio da sustav žurnog prekršajnog postupka u kojemu pozivanje stranaka i svjedoka ovisi o diskreciji suca nije nužno nekompatibilan s jamstvima poštenog suđenja iz čl. 6. Konvencije. Nakon toga, analizirao je je li u konkretnom slučaju s obzirom na diskrecijsku ocjenu suda postupak vođen na način kako to traži čl. 6.
Europski sud je zaključio da je podnositelj imao priliku osporavati svoju krivnju, te iznijeti sve činjenične i pravne argumente prvo u prigovoru te kasnije na glavnoj raspravi, ali da su tvrdnje podnositelja tijekom prekršajnog postupka bile općenite naravi te podnositelj nikada nije predložio saslušanje policajca koji je sastavio službenu bilješku te nikada prekršajnom sudu nije dostavio dokumente za koje je izjavio da će ih dostaviti. Također Europski sud nije prihvatio tvrdnju podnositelja da nije znao za službenu bilješku zbog toga što se ista navodi u obaveznom prekršajnom nalogu koji je dostavljen podnositelju, te je bila dio spisa pred prekršajnim sudom pred kojim je podnositelj davao iskaz te mu je bila dostupna.
Zbog svega navedenog, Europski sud je utvrdio da u konkretnim okolnostima predmeta nije moguće zaključiti da postupak protiv podnositelj nije udovoljavao jamstvima poštenog suđenja te stoga nije došlo do povrede čl. 6. st. 1. i 3. (c) i (d) Konvencije.
Ova presuda još nije konačna. Ista će postati konačna ukoliko niti jedna od strana u postupku, u roku od tri mjeseca od dana objave presude ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred Velikim vijećem.
Ova presuda je dostupna na web stranici Suda ) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda biti će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte ured@zastupnik-esljp.hr ili broj telefona 01/4878-100.