Europski sud za ljudska prava je međunarodni sud ustrojen 1959. godine, sa sjedištem u Strasbourgu. Njegova nadležnost je odlučivati o pojedinačnim ili međunarodnim zahtjevima koji se odnose na povredu građanskih i političkih prava sadržanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Drugim riječima, zadaća Suda je osigurati da države poštuju prava i jamstva predviđena Konvencijom. U trenutku kada utvrdi da je neka država povrijedila jedno ili više tih prava i jamstava, Sud donosi presude koje su obvezujuće za svaku državu i dovode do toga da dotične zemlje imaju obvezu postupati po njima i mijenjati svoje zakonodavstvo i administrativnu praksu u velikom broju područja kako se slične povrede ne bi ponavljale u budućnosti.
Sud se sastoji od broja sudaca jednakog broju država članica Vijeća Europe koje su ratificirale Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (trenutno ih je četrdeset šest, a Republika Hrvatska je ratificirala Konvenciju 5. studenog 1997. godine). Oni sude u osobnom svojstvu i ne predstavljaju ni jednu državu; biraju se na neobnovljiv mandat od devet godina, a aktualni predsjednik Europskog suda za ljudska prava je sudac Marko Bošnjak.
S obzirom na činjenicu da Sud svake godine zaprimi više od 50.000 novih zahtjeva, nemoguće je odrediti vrijeme trajanja postupka pred Sudom. No unatoč konstantnom porastu zahtjeva, Sud nastoji svaki spor riješiti u roku od tri godine od pokretanja postupka. U određenim situacijama neki predmeti mogu biti okončani i prije, ali i to ovisi o raznim čimbenicima kao npr. o sastavu Suda kojem je predmet dodijeljen; o marljivosti stranaka u dostavljanju relevantnih informacija Sudu i slično.
Važno je naglasiti da Europski sud za ljudska prava nije isto što i Sud Europske unije (sa sjedištem u Luxembourgu) ili Međunarodni sud pravde (sa sjedištem u Haagu). Također ne predstavlja žalbeni sud u odnosu na domaće sudove, što znači da Sud kao takav ne može ponoviti postupak, niti ukinuti, mijenjati ili preinačiti odluke domaćih sudova.
