Propust vlasti RH da ispune pozitivnu obvezu pružanja vjerodostojnih informacija o sudbini beba podnositeljica zahtjeva koje su navodno bile otete iz rodilišta uzrok je povrede članka 8. Konvencije
Ured zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava izradio je analizu presude
Petrović i drugi protiv Hrvatske, u kojoj je Europski sud utvrdio da su hrvatske vlasti propustile ispuniti svoju pozitivnu obvezu pružanja potpunih i vjerodostojnih informacija o sudbini beba podnositeljica, navodno otetih iz rodilišta. Zbog tog propusta utvrđena je povreda članka 8. Konvencije.
Podnositeljice zahtjeva rodile su između 1986. i 1994. godine ukupno četvero djece u bolnicama u Vukovaru i Slavonskom Brodu. Tijekom boravka u bolnici imale su redovit kontakt sa svojom novorođenčadi sve dok ih bolničko osoblje nije obavijestilo da su se bebe razboljele i preminule. Nakon što su 2018.-2019. vidjele vijesti o ženama u Srbiji koje su tražile svoje nestale bebe, prikupile su bolničku i drugu dokumentaciju te su uočile brojne nepravilnosti i proturječja, zbog čega su posumnjale da njihova djeca nisu umrla, nego da su dana na nezakonito posvojenje. Podnijele su kaznene prijave državnim odvjetništvima u Hrvatskoj, tvrdeći da su njihovu djecu oteli bolnički djelatnici. Međutim, njihove su prijave 2022. i 2023. godine nadležna tijela - državna odvjetništva - odbacila uz obrazloženje da je kazneni progon za navodno djelo zastario.
Europski sud presudio je da tužena država nije ispunila svoju trajnu pozitivnu obvezu iz članka 8. Konvencije u pogledu navoda podnositeljica zahtjeva da su njihova djeca oteta iz rodilišta i dana na nezakonito posvojenje (st. 155. presude).
Europski sud je zaključno naveo da, s obzirom na broj potencijalnih podnositelja zahtjeva i činjenicu da u Hrvatskoj trenutačno ne postoji mehanizam koji bi podnositeljima zahtjeva omogućio utvrđivanje sudbine njihove djece, Republika Hrvatska mora, u roku od godinu dana od datuma kada ova presuda postane konačna, poduzeti sve odgovarajuće mjere, po mogućnosti putem
lex specialisa, kako bi se osigurala uspostava mehanizma s ciljem pružanja zadovoljštine svim roditeljima u situaciji koja je ista ili slična situaciji podnositeljica zahtjeva. Taj mehanizam trebalo bi nadzirati neovisno tijelo s odgovarajućim ovlastima, koje bi moglo dati vjerodostojne odgovore o sudbini svakog djeteta i prema potrebi dosuditi odgovarajuću naknadu štete (st. 171. presude).
Analiza je dostupna u rubrici Sudska praksa - Praksa Europskog suda za ljudska prava u odnosu na Republiku Hrvatsku pod odgovarajućim člankom Konvencije te u rubrici Sudska praksa -
Analize presuda i odluka - Pravo na poštovanje obiteljskog života.
Pisane vijesti
