Mafalani protiv Hrvatske, Drago Tadić protiv Hrvatske, Jelić protiv Hrvatske i N.O. protiv Hrvatske
Ured zastupnika pripremio je četiri nove analize presuda i odluka Europskog suda za ljudska prava (dalje: Europski sud).
U predmetu
Mafalani protiv Hrvatske podnositelj zahtjeva prigovorio je zbog pojačanih mjera osiguranja u istražnom zatvoru i strogog zatvorskog režima kojem je bio izložen tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu. No ocijenivši uvjet istražnog zatvora u kojima je podnositelj bio smješten u cjelini, Europski sud je prigovor podnositelja zbog povrede članka 3. Konvencije proglasio očigledno neosnovanim. S druge strane, podnositelj je bio uspješan sa svojim prigovorom zbog povrede prava na poštovanje dopisivanja jer je otvaranje i čitanje pisma podnositelja upućenog branitelju bilo nezakonito i stoga protivno članku 8. Konvencije.
Odlučujući o zahtjevu podnositelja u predmetu
Drago Tadić protiv Hrvatske, Europski sud je utvrdio da njegova bojazan u pogledu nepristranosti sudaca Vrhovnog suda zbog sudjelovanja predsjednika Vrhovnog suda u svojstvu svjedoka u kaznenom postupku nije bila objektivno opravdana. Također, Europski sud je zaključio da objava snimaka SOA-e u medijima nije utjecala na suce Vrhovnog suda niti je ugrozila podnositeljevo pravo na presumpciju nevinosti.
Europski sud je u predmetu
Jelić protiv Hrvatske odlučivao zbog prigovora podnositelja koji je tvrdio da je iznos trošarine koja mu je naplaćena jer je dizelsko gorivo namijenjeno za rad u poljoprivredi koristio za grijanje doma i poslovnih prostorija bio nerazmjeran ozbiljnosti povrede i da je predstavljao prekomjeran pojedinačan teret. Ipak, Europski sud je utvrdio da naplaćena trošarina nije bila prekomjerna jer je pored kompenzatorne imala i preventivnu i kaznenu svrhu, te je donesena u okviru porezne politike u kojoj država uživa široku slobodu procjene. Slijedom navedenog, prigovor podnositelja zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva, Europski sud je odbacio kao očito neosnovan.
Konačno, u predmetu
N.O. protiv Hrvatske, Europski sud je zaključio da iako je podnositelj neopravdano proveo 372 dana u ekstradicijskom zatvoru njegovi prigovori zbog povrede članaka 5. i 3. Konvencije bili su preuranjeni jer je postupak za naknadu štete zbog lišenja slobode i neodgovarajućih uvjeta u zatvoru još bio u tijeku, dok je prigovor zbog povrede članka 6. Konvencije bio nedopušten jer podnositelj nije iskoristio raspoloživa pravna sredstva u Hrvatskoj.
Predmetne analize presuda i odluka dostupne su u rubrici Sudska praksa - Praksa Europskog suda za ljudska prava pod odgovarajućim člankom Konvencije, te u rubrici Sudska praksa - Analize presuda i odluka.
Pisane vijesti
