Prigovor podnositelja da je bio diskriminiran jer mu je ugovor o radu otkazan zbog toga što nije imao status branitelja je očito neosnovan
Dana 11. srpnja 2024. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) objavio je odluku u predmetu
Vrkljan protiv Hrvatske, u kojoj je utvrdio da je podnositeljev prigovor da je bio diskriminiran jer mu je ugovor o radu otkazan zbog toga što nije imao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (dalje: status branitelja) očito neosnovan.
Podnositelj je bio zaposlenik društva za željeznički prijevoz u državnom vlasništvu koje mu je tijekom postupka kolektivnog zbrinjavanja viška radnika otkazalo ugovor o radu. Otkaz se temeljio na tome što podnositelj nije imao status branitelja, a taj kriterij je bio propisan u Kolektivnom ugovoru. Isplaćena mu je otpremnina u iznosu od 120.000,00 kuna, odnosno 15.927,00 eura.
Podnositelj je pred Općinskim sudom u Osijeku podnio tužbu za utvrđenje otkaza nezakonitim, tvrdeći da je poslodavac privilegirao radnike sa statusom branitelja. Općinski sud je odbio tužbu podnositelja kao neosnovanu, utvrdivši da je otkaz zakonit i da je poslodavac pravilno primijenio kriterije propisane Kolektivnim ugovorom. Županijski sud u Osijeku odbio je podnositeljevu žalbu, Vrhovni sud je odbio njegovu reviziju, a Ustavni sud je odbacio njegovu ustavnu tužbu.
Podnositelj je pred Europskim sudom prigovarao na temelju članka 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju da je bio diskriminiran u postupku zbrinjavanja viška radnika jer je dobio otkaz zbog toga što nema status branitelja, a da pri tome nije uzeta u obzir duljina njegovog radnog staža u trajanju od više od 20 godina, i da je tijekom Domovinskog rata izvršavao radnu obvezu, pa stoga nije mogao služiti u vojsci.
Europski sud je naglasio da, kako bi došlo do povrede članka 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju, mora postojati različito tretiranje osoba koje se nalaze u analognim ili relevantno sličnim situacijama, utemeljeno na njihovim karakteristikama ili „statusu“. Uz to, ponovio je da je teret dokaza da postoji različit tretman na podnositelju, a da je takav tretman opravdan na Vladi.
U konkretnom predmetu podnositelj nije naveo pojedinca ili skupinu čija je situacija analogna njegovoj, a koji su bili tretirani drugačije od njega. Dok je podnositelj pred domaćim sudovima naveo nekoliko imena radnika za koje je smatrao da su bili tretirani povlašteno, u postupku pred Europskim sudom to nije učinio. On je tek naveo jednog zaposlenika koji je radio drugačiji posao od njega, te koji je dobio otkaz kao tehnološki višak jer je imao manje godina radnog staža od ostalih zaposlenika koji su radili iste poslove. Uz to, podnositelj nije dao nikakve daljnje podatke o tom radniku, poput toga ima li status hrvatskog branitelja ili ne.
Europski sud je stoga prihvatio argument zastupnice Republike Hrvatske pred tim Sudom i utvrdio da podnositelj nigdje nije naveo da je bio tretiran drugačije u odnosu na druge zaposlenike koji nisu imali status hrvatskog branitelja, niti da su se u odnosu na te druge zaposlenike primjenjivali različiti kriteriji. Zaključio je da podnositelj nije uspio dokazati da postoji pojedinac ili skupina pojedinaca koji su bili u relevantno sličnim ili analognim situacijama njegovoj i s kojima se postupalo drugačije nego s njim. Stoga je Europski sud utvrdio da je zahtjev podnositelja očito neosnovan pa ga je odbacio.
Ova odluka je konačna i dostupna je na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik, bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte
ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili broj telefona 01/6444 600.
Pisane vijesti
