Javnoj bilježnici nije povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva u postupku poreznog nadzora
Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 12. prosinca 2023. donio, a dana 13. veljače 2024. objavio presudu u predmetu Maroslavac protiv Hrvatske, kojom je utvrdio da podnositeljici nije povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva u postupku poreznog nadzora.
Podnositeljica je 2001. godine kupila poslovni prostor po cijeni od otprilike 360.000 eura te je u razdoblju od 2001. do 2006. godine isti knjižila kao odbitak poreza na dobit, ali po znatno većoj vrijednosti. U lipnju 2007. godine porezne vlasti započele su porezni inspekcijski nadzor poslovanja podnositeljice za razdoblje od 2003. do 2006. godine. Tijekom tog postupka utvrđeno je da je podnositeljica kroz revalorizaciju (povećanje) vrijednosti poslovnog prostora i amortizaciju u poreznoj prijavi prikazala manju dobit za 2001., 2002. i 2003. godinu, što je protivno domaćem pravu. Stoga je prijavljene iznose poreza na dobit za 2003. godinu trebalo povećati za 1.4 milijuna kuna.
Tijekom postupaka pred domaćim tijelima, podnositeljica je tvrdila da je porezni nadzor, koji je formalno proveden za 2003. godinu (u odnosu na koju nije nastupila zastara), zapravo proširen i na 2001. i 2002. godinu iako je u odnosu na te godine nastupila zastara, no ti prigovori su odbijeni.
Podnositeljica je pred Europskim sudom prigovarala da joj je nalaganjem da plati zastarjele porezne obveze povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, da domaća tijela nisu dostatno razmotrila njezine prigovore te da primjena domaćeg prava nije bila predvidljiva.
Odlučujući o tom prigovoru, Europski sud je prvo naglasio da države imaju široku slobodu prosudbe u pogledu obračuna poreznih obveza. Zatim je ocijenio da je porezni nadzor bio proveden zakonito jer je proširenje nadzora imalo uporište u Općem poreznom zakonu te Uputama o sastavljanju i podnošenju porezne prijave poreza na dobit, koje su bile javno objavljene na Internet stranici Porezne uprave. Nadalje, Europski sud je prihvatio tvrdnje zastupnice RH pred tim Sudom da je mogućnost proširenja poreznog nadzora trebala biti predvidljiva podnositeljici, koja je javna bilježnica, a ujedno je koristila i usluge profesionalnog knjigovodstva, te da je podnositeljica mogla istaknuti prigovor protiv proširenja poreznog nadzora. Međutim, ona to nije učinila već je dostavila informacije za 2001. i 2002. godinu.
Nadalje, Europski sud je ocijenio da podnositeljica nije dokazala da je naplata tog poreza ugrozila njezinu egzistenciju ili poslovanje njezinog javnobilježničkog ureda, pa joj nije nametnut prekomjeran individualni teret.
Konačno, Europski sud je ocijenio da je podnositeljica zahtjeva imala na raspolaganju pravna sredstva kojima je mogla osporiti nametnute iznose te da nema naznaka da je postupanje i odlučivanje u njenom predmetu bilo proizvoljno ili očigledno pogrešno.
Ova presuda nije konačna. Postat će konačna ako niti jedna strana u roku od 3 mjeseca ne podnese zahtjev za preispitivanje presude odnosno kada odbor odluči o eventualno podnesenom zahtjevu ili kada veliko vijeće Europskog suda donese presudu. Presuda je dostupna na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte
ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili na broj telefona 01/6444 600.
Pisane vijesti
