Tvrdnje odvjetnika o pristranosti sudaca Vrhovnog suda u prizivnom sporu su nedopuštene jer su očigledno neosnovane i nije iscrpio domaća pravna sredstva
Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 16. siječnja 2024. donio, a dana 8. veljače 2024. objavio odluku u predmetu Gjurašin protiv Hrvatske, kojom je zahtjev podnositelja utvrdio očigledno neosnovanim u jednom dijelu, dok ga je u drugom dijelu odbacio jer podnositelj nije iskoristio djelotvorna domaća sredstva.
Podnositelj zahtjeva je vodio tri prizivna spora pred Vrhovnim sudom protiv tri rješenja Hrvatske odvjetničke komore (dalje: HOK) kojima mu je privremeno obustavljeno pravo na bavljenje odvjetništvom jer je protiv njega pokrenut disciplinski postupak radi teže povrede odvjetničke dužnosti. Prvi prizivni spor vodio je 2010. godine, a preostala dva 2014. godine. Sva tri priziva Vrhovni sud je odbio, a u tim postupcima sudila su dva ista suca Vrhovnog suda.
Otprilike godinu i dva mjeseca nakon završetka posljednjeg prizivnog spora, podnositelj je zatražio uvid u imovinske kartice dotična dva suca. U svibnju 2017. godine pribavio je njihove imovinske kartice za 2014., 2015. i 2016. godinu. Nakon što je saznao da su ta dva suca Vrhovnog suda predavala u HOK-u za novčanu naknadu, podnositelj je izravno podnio zahtjev Europskom sudu u kojem je prigovarao pristranosti tih sudaca u sva tri prizivna spora.
Odlučujući o njegovom zahtjevu, Europski sud je naveo da podnositelj nije dokazao da su dotični suci primili novac od HOK-a u 2010. godini, pa je njegov prigovor u odnosu na prvi prizivni spor ocijenio očigledno neosnovanim. Što se tiče preostala dva prizivna spora, vođena 2014. godine, Europski sud je prihvatio argument zastupnice Republike Hrvatske pred tim Sudom da je podnositelj prije obraćanja Europskom sudu trebao zatražiti obnovu prizivnog spora pred Vrhovnim sudom.
Iako Europski sud prijedloge za ponavljanje postupka i obnovu spora u pravilu ne smatra djelotvornim pravnim sredstvima koja su podnositelji dužni iscrpiti prije obraćanja tom Sudu, u specifičnim okolnostima ovog predmeta prihvatio je tvrdnju zastupnice da je obnova prizivnog spora podnositelju nudila razumne šanse za uspjeh. Naime, jedan od razloga za obnovu spora, propisan Zakonom o upravnim sporovima je taj da je u istom sudjelovao sudac koji se morao izuzeti. Također, tim zakonom je propisan jednogodišnji objektivni rok za podnošenje prijedloga, što je bilo dovoljno vremena da podnositelj pribavi dokaze za svoje sumnje. Stoga je podnositelj, koji je sumnjao u pristranost dotičnih sudaca Vrhovnog suda, neopravdano dugo čekao s pribavom njihovih imovinskih kartica, čime si je uskratio mogućnost zatražiti obnovu prizivnog spora.
Budući da nije iscrpio djelotvorno pravno sredstvo, Europski sud je odbacio podnositeljev zahtjev i u odnosu na druga dva prizivna spora.
Ova odluka je konačna i dostupna na web stranici Suda
(www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnice.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte
ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili na broj telefona 01/6444 600.
Pisane vijesti
