Podnositeljici je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zbog kršenja načela res iudicata
Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 5. rujna 2023. donio, a dana 26. rujna 2023. objavio presudu kojom je utvrdio povredu prava na pošteno suđenje.
Podnositeljica je vodila tri parnična postupka protiv osiguravajućeg društva radi naknade štete i rente zbog ozljeda koje je pretrpjela u prometnoj nesreći koja se dogodila 1992. godine. Prvom presudom iz 1994. godine podnositeljici je na ime nematerijalne štete dosuđeno ukupno 70.000 kuna. Drugom presudom iz 2001. godine je podnositeljici dosuđena mjesečna renta zbog trajnog pogoršanja zdravstvenog stanja.
U trećem parničnom postupku, pokrenutom u prosincu 2003. godine, podnositeljica je tražila povišenje rente zbog pogoršanja zdravstvenog stanja dok je osiguravajuće društvo tražilo obustavu te isplate, tvrdeći da je dosegnut maksimalni ugovoreni limit rente. Domaći sudovi su odbili tužbeni zahtjev podnositeljice i usvojili protutužbeni zahtjev osiguravajućeg društva te su podnositeljici ukinuli rentu koja joj je određena drugom presudom od 12. prosinca 2001. Međutim, utvrdili su da je limit za isplatu rente zapravo bio dosegnut prvom presudom koja je postala pravomoćna 20. rujna 1994.
Europski sud je ponovio da pravna sigurnost pretpostavlja poštovanje načela
res iudicata, to jest, načela pravomoćnosti presuda. Na temelju tog načela, nijedna stranka nije ovlaštena tražiti preispitivanje pravomoćne i obvezujuće presude samo radi ostvarivanja ponovnog suđenja i nove odluke o predmetu. Viši sudovi svoju ovlast za preispitivanje ne bi trebali koristiti radi provođenja novog ispitivanja. Preispitivanje ne bi trebalo biti „prikrivena žalba“, a puka mogućnost da postoje dva mišljenja o predmetu nije dostatan razlog za ponovno ispitivanje predmeta. Odstupanje od tog načela opravdano je samo kada je to nužno zbog značajnih i uvjerljivih okolnosti. Navedeno ne vrijedi samo kod donošenja nove odluke koja ukida raniju pravomoćnu odluku već i onda kad odluka donesena u drugom postupku raniju odluku lišava pravnog učinka.
Primjenjujući gore navedena načela na konkretan predmet, Europski sud je ocijenio da domaće pravo omogućuje povišenje ali i ukidanje rente zbog promijenjenih okolnosti. U trećem parničnom postupku, domaći sudovi su utvrdili da je maksimalni iznos rente dosegnut prvom pravomoćnom presudom iz 1994. godine. Stoga su promijenjene okolnosti postojale već tijekom drugog parničnog postupka te ih je, prema ocijeni Suda, osiguravajuće društvo tada trebalo isticati. Unatoč tome, osiguravajuće društvo je taj prigovor istaknulo tek u protutužbi podignutoj u trećem postupku. Usvajanjem protutužbe, osiguravajućem društvu je pružena „druga prilika“ da podnositeljici ukine rentu, a da za to nisu postojali opravdani i uvjerljiv razlozi. Stoga je Europski sud utvrdio povredu čl. 6. st. 1. Konvencije.
Ujedno, podnositeljici je dosudio 5.000 eura na ime nematerijalne štete zbog povrede Konvencije.
Ova presuda je konačna i dostupna na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte
ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili na broj telefona 01/6444 600.
Pisane vijesti
