Mafalani protiv Hrvatske (Babić) i Ladan protiv Hrvatske (Bošnjak)
Ured zastupnika pripremio je analize 4 presude.
U presudi
Mafalani protiv Hrvatske, koju je Europski sud objavio 2015. godine., utvrđena je povreda članka 3. Konvencije zbog zlostavljanja podnositelja zahtjeva od strane policije (materijalni aspekt) te zbog neodgovarajuće istrage tog zlostavljanja (postupovni aspekt). Naime, uzimajući u obzir objektivne liječničke nalaze koji su ukazivali na ozljede različitog stupnja težine na različitim dijelovima tijela podnositelja zahtjeva, Europski sud je zaključio da je podnositelj zahtjeva bio izložen prekomjernoj i nerazmjernoj sili od strane policijskih službenika, o čemu nadležna tijela nisu provela učinkovitu istragu.
Primjenjujući načela iz presude
Mafalani, Europski sud je i u novijoj presudi
Babić protiv Hrvatske (od 7. ožujka 2023.) također utvrdio povredu članka 3. Konvencije u njegovom materijalnom i postupovnom aspektu. Uvažavajući nalaz vještaka koji je zaključio da podnositelj nije mogao zadobiti ozljede skokom iz policijskog kombija i padom na tlo, te činjenicu da niti jedno domaće tijelo nije utvrdilo uzrok ozljeda koje je zadobio podnositelj, Europski sud je zaključio da Republika Hrvatska nije pružila uvjerljive dokaze da je podnositelj zahtjeva svoje ozljede zadobio na način kako je to tvrdila policija niti je o tome provedena učinkovita istraga.
Također, Ured zastupnika pripremio je i analizu presude
Ladan protiv Hrvatske. U predmetnoj presudi Europski sud je razmatrao zahtjev podnositelja koji je pred Europskim sudom prigovorio zbog duljine trajanja parničnog postupka radi naknade štete zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru tijekom izdržavanja kazne i nepostojanja djelotvornog pravnog sredstva u nacionalnom pravu zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru. Nakon razmatranja svih dostavljenih materijala, Europski sud je utvrdio da je prigovor podnositelja zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru dopušten i osnovan, usporedivši ga s drugim predmetima u kojima je već utvrdio povredu u sličnim predmetima u odnosu na Hrvatsku (
Ulemek, Muršić). Nadalje, Europski sud je ponovio da u Hrvatskoj postoje djelotvorna pravna sredstva koja pojedinci mogu iskoristiti zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru, no prekomjerna duljina trajanja parničnog postupka, koja je pred hrvatskim sudovima iznosila skoro 10 godina, te činjenica da o pritužbi podnositelja sucu izvršenja tijekom izdržavanja kazne nikad nije odlučeno, učinila je inače djelotvorna pravna sredstva nedjelotvornima. Slijedom navedenog od podnositelja se nije moglo očekivati daljnje čekanje donošenja konačne odluke o njegovom kompenzacijskom zahtjevu, te je Europski sud utvrdio i povrede članaka 6. i 13. Konvencije.
Isto tako, u činjenično i pravno sličnom predmetu
Bošnjak protiv Hrvatske, Europski sud je utvrdio povrede članaka 3. i 13. Konvencije, ponovivši svoju argumentaciju iz presude
Ladan. Naime, prekomjerna duljina trajanja postupka pred nacionalnim tijelima može predstavljati posebnu okolnost koja oslobađa podnositelja obveze iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava te se od podnositelja nije moglo očekivati da još čeka na konačni ishod parničnog postupka, koji je u trenutku donošenja presude Europskog suda trajao već 8 godina, kako bi dobio naknadu za pretrpljenu štetu.
Analize su dostupne u rubrici Sudska praksa - Praksa Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske pod odgovarajućim člancima Konvencije, te u rubrici Sudska praksa - Analize presuda i odluka.
Pisane vijesti
