Povreda prava na pošteno suđenje zbog duljine trajanja ovršnog postupka i nemarnog postupanja sudova
Dana 28. veljače 2023. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) donio je, a dana 21. ožujka 2023. objavio je presudu u kojoj je utvrdio da je podnositeljici zahtjeva gđi. Orašanin povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 6. Konvencije zbog neažurnog postupanja domaćih sudova u ovrsi pravomoćne presude.
Podnositeljica je 1994. godine pokrenula ovršni postupak predloživši ovrhu na dva stana i pokretninama ovršenice u tim stanovima. Domaći sud je 1997. donio rješenje o ovrsi, a na ročištu održanom u svibnju 2013. sud je utvrdio da jedan od stanova ne postoji na označenoj adresi, a da ovršenica nije vlasnica drugog stana i da u njemu nije živjela posljednjih 15 godina. Stoga je podnositeljica predložila pribaviti podatke o prebivalištu ovršenice i zatražila pljenidbu njezinih pokretnina na adresi prebivališta. U prosincu 2013. ovršni sud je obustavio ovrhu na nekretninama i pokretninama ovršenice, protiv čega je podnositeljica podnijela žalbu istaknuvši da je sud ignorirao njezin prijedlog za pljenidbom pokretnina na novoj adresi ovršenice. U srpnju 2015. drugostupanjski sud je odbio podnositeljičinu žalbu ne odgovorivši na njezine prigovore, a u rujnu 2015. Ustavni sud je odbacio njenu ustavnu tužbu.
Europski sud je djelomično prihvatio prigovor zastupnice Republike Hrvatske da gđa. Orašanin nije iscrpila učinkovita domaća pravna sredstava za prekomjerno trajanje ovršnog postupka koja je imala na raspolaganju u razdoblju prije 13. ožujka 2013. (
vidi presudu Mirjana Marić protiv Hrvatske).
Glede pozitivne obveze države u izvršenju presuda između privatnih osoba, Europski sud je ponovio svoju dobro utvrđeno pravo a to je da u takvim situacijama država mora postupati aktivno s ciljem pružanja pomoći vjerovniku radi izvršenja presude, a sam ovršni postupak po svojoj prirodi mora biti promptan. Utvrdio je da u ovom predmetu u relevantnom razdoblju od dvije godine i jedanaest mjeseci domaći sudovi nisu odlučili o podnositeljičinom prijedlogu za ovrhu na drugoj adresi ovršenice, iz čega slijedi da nisu postupali aktivno i nisu poduzeli dostatne korake radi ovrhe pravomoćne presude iz 1994. godine. Slijedom navedenog, došlo je do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije.
Europski sud je odbio podnositeljičin zahtjev za naknadom 810,510.12 eura na ime materijalne štete, istaknuvši da država ne može snositi teret neuspjeha izvršenja presude zbog lošeg imovinskog stanja ovršenika.
Podnositeljici je dosuđena naknada u iznosu 5,000 eura na ime nematerijalne štete, te 5,500 eura za troškove postupka.
Ova presuda je konačna, te je dostupna na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte
ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili broj telefona 01/6444 600.
Pisane vijesti
