Podnositeljev zahtjev u vezi navodno proizvoljnih i diskriminatornih zaključaka domaćih sudova nije dopušten zbog nepostojanja značajne štete
Dana 7. veljače 2023. godine Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) donio je, a dana 9. ožujka 2023. objavio je odluku u kojoj je utvrdio da podnositelju zahtjeva g. Oreščaninu nisu povrijeđena prava zajamčena čl. 6. (pravo na pošteno suđenje), 14. (zabrana diskriminacije) i čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (pravo na mirno uživanje vlasništva) za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).
Podnositelj je prigovarao povredi čl. 6. Konvencije zbog navodno proizvoljnih i diskriminirajućih odluka domaćih sudova pred kojima je vodio dva postupka radi naknade štete protiv države, konkretno zbog otuđenja pokretne imovine iz kuće i zbog uništenja i paljenja njegove kuće, koje su navodno počinili pripadnici hrvatske vojske. Hrvatski sudovi su 2007. i 2008. odbili njegove tužbene zahtjeve zato jer nije dokazao da su mu pripadnici hrvatske vojske oduzeli imovinu i zapalili kuću te da šteta za koju je tražio naknadu nije predstavljala ratnu štetu. Žalbeni sudovi su potvrdili presude dodavši da su tužbeni zahtjevi u svakom slučaju podneseni izvan općeg zastarnog roka.
Europski sud je primijetio da su domaći sudovi odbili tužbe podnositelja zbog zastare primijenivši opće zakonske rokove zastare, a ne one koji bi bili primjenjivi da je šteta bila posljedica kaznenog djela jer pojedinačni počinitelji nikada nisu bili identificirani niti su donesene osuđujuće kaznene presude. Nadalje, podnositelj ni u domaćem postupku, niti u postupku pred Sudom nije osporio primjenu općeg zastarnog roka, a Sud to ne može učiniti na vlastitu inicijativu. Prema tome, u okolnostima u kojima bi oba tužbena zahtjeva podnositelja zahtjeva u svakom slučaju bila odbijena zbog zastare potraživanja, Sud je smatrao da podnositelj nije pretrpio značajnu štetu zbog navodnih povreda Konvencije kojima je prigovarao pred Sudom.
Imajući u vidu svoju dobro utvrđenu praksu u pogledu prigovora koji se odnose na proizvoljne ili očito nerazumne odluke domaćih sudova (npr.
Baljak i drugi protiv Hrvatske), Europski sud je smatrao da interesi poštivanja ljudskih prava ne zahtijevaju ispitivanje osnovanosti ovog zahtjeva, te je isti odbacio zbog nepostojanja značajne štete.
S obzirom da su tužbeni zahtjevi za naknadu štete odbijeni zbog zastare, Sud je smatrao da ti zahtjevi nisu imali dostatnu osnovu u domaćem pravu da bi se okarakterizirali kao "vlasništvo" u smislu članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, pa je prigovor u tom dijelu proglasio nespojiv
ratione materiae s odredbama Konvencije i kao takav nedopušten.
Glede prigovora podnositelja da je diskriminiran zbog svog etničkog podrijetla, Europski sud je ponovio svoju dobro utvrđenu praksu a to je da čl. 14. Konvencije nije samostalan i da nadopunjuje druge odredbe Konvencije. Temeljem naprijed navedenih razloga, Sud je i ovaj prigovor odbacio kao nedopušten sukladno čl. 35. st. 4. Konvencije i zahtjev je u cijelosti proglasio nedopuštenim.
Ova odluka je konačna, te je dostupna na web stranici Suda (
www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda bit će objavljena na web stranici Ureda zastupnika.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte
ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili broj telefona 01/6444 600.
Pisane vijesti
