Podnositelju je povrijeđeno pravo na zabranu mučenja zbog postupanja policije i neprovođenja učinkovite istrage o tome
Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 7. veljače 2023. donio, a dana 7. ožujka 2023. objavio presudu u predmetu Babić protiv Hrvatske kojom je utvrdio da je došlo do povrede prava na zabranu mučenja i nečovječnog postupanja iz čl. 3. Konvencije u njegovom materijalnom i postupovnom aspektu.
Podnositelj je uhićen 2011. godine jer je pijan nasrnuo na policijskog službenika na javnom mjestu. Odveden je u policijsku postaju gdje ga je pregledao liječnik te je utvrdio da ima posjekotinu iznad oka. Podnositelj je tvrdio da je pretučen od strane policije u policijskom kombiju nakon uhićenja a do dolaska u policijsku postaju. Policija je tvrdila da je po zaustavljanju kombija podnositelj, koji je tada bio vezan lisicama, iskočio iz policijskog kombija i glavom udario u tlo. Sljedećeg dana podnositelj je pušten iz policijske postaje nakon otrežnjenja te je otišao na liječnički pregled. Tom prilikom ustanovljeno je da je imao slomljeni nos i slomljeno rebro te modrice ispod oba oka, na obje nadlaktice i na lijevoj strani tijela.
Protiv podnositelja je pokrenut prvo prekršajni postupak zbog remećenja javnog reda i mira, a nakon toga i kazneni postupak zbog napada na službenu osobu. U kaznenom postupku koji se protiv njega vodio podnositelj je istaknuo da je bio pretučen od policije. Prvostupanjski sud naložio je provođenje vještačenja. Vještak je utvrdio da je moguće da je podnositelj sve navedene ozljede zadobio prije prvog liječničkog pregleda u policijskoj postaji, ali da je moguće da ih je zadobio i kasnije. Utvrdio je da u svakom slučaju podnositelju nije moglo puknuti rebro na način na koji je to opisala policija. Podnositelj je osuđen u kaznenom postupku a po njegovoj žalbi drugostupanjski sud je utvrdio da nije u njegovoj nadležnosti da preispituje ozljede koje je podnositelj zadobio jer je predmet tog postupka kazneno djelo napad na službenu osobu u kojem je podnositelj bio okrivljenik. Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu podnositelja ne osvrćući se na njegove prigovore o navodnom zlostavljanju.
Pred Europskim sudom podnositelj je prigovarao povredi prava na zabranu mučenja i nečovječnog postupanja i to zbog ozljeda koje je zadobio kako je naveo od strane policije (materijalni aspekt) kao i zbog činjenice da nadležna tijela, prije svega policija i državno odvjetništvo, nisu provela učinkovitu istragu ovih navoda o zlostavljanju od strane policije (postupovni aspekt). Podnositelj je također prigovorio da je povrijeđeno i pravilo
ne bis in idem jer mu je dva puta suđeno za isto djelo (u prekršajnom i kaznenom postupku).
Europski sud utvrdio je da tužena država nije pružila uvjerljive dokaze da je podnositelj ozljede koje je imao zadobio na drugi način nego onako kako je on opisao događaj, pri čemu se oslonio na nalaz vještaka koji je utvrdio da podnositelj nije mogao zadobiti te ozljede skokom iz policijskog kombija i padom na tlo. Također je utvrdio da niti jedno domaće tijelo nije utvrdilo uzrok ozljeda koje je zadobio podnositelj. Stoga je Europski sud utvrdio da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije u njegovom materijalnom dijelu.
Što se tiče podnositeljevih navoda da tijela tužene države nisu provela učinkovitu istragu njegovih navoda o zlostavljanju, Europski sud je naglasio da iako su podnositeljeve ozljede vještačene od strane nezavisnog vještaka, u ovom slučaju se ne može smatrati da je tužena država ispunila svoje pozitivne obveze iz čl. 3. Konvencije i provela učinkovitu istragu, posebice stoga što niti jedno tijelo nije sa sigurnošću utvrdilo uzrok i nastanak ozljeda podnositelja. Navedeno vještačenje pribavljeno je u sklopu kaznenog postupka protiv podnositelja a ne nezavisne istrage. Stoga je Europski sud utvrdio da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije i u njegovom proceduralnom aspektu.
Europski sud je ostatak podnositeljevog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na navodnu povredu pravila
ne bis in idem odbio kao očigledno neosnovan.
Europski sud dosudio je podnositelju iznos od 12.000 EUR na ime povrede njegovih konvencijskih prava te iznos od 3.000 EUR na ime troškova postupka.
Ova presuda je konačna. Dostupna je na web stranici Suda (www.echr.coe.int/hudoc) na engleskom jeziku, a nakon prijevoda na hrvatski jezik bit će dostupna na web stranici Ureda zastupnika.
Za sve dodatne informacije molimo obratiti se na adresu elektronske pošte
ured@zastupnik-esljp.gov.hr ili na broj telefona 01/6444 600.
Pisane vijesti
