Objavljen Pregled prakse Europskog suda za ljudska prava svibanj - kolovoz 2021.

Pregledom prakse Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), koji uključuje razdoblje od travnja do kolovoza 2021. godine, Ured zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava (dalje: Ured zastupnika) obuhvatio je 13 presuda ESLJP-a. Pri izboru presuda  odabrane su presude u kojima je ESLJP detaljnije razradio konvencijske standarde i načela, te se osvrnuo na osobito važna pitanja u području ljudskih prava i temeljnih sloboda u kontekstu aktualnih pravnih i društvenih zbivanja s kojima se susreću i hrvatski sudovi i druga nacionalna tijela. 
 
Izdvojili smo 4 presude velikog vijeća.
 
U predmetu Kurt protiv Austrije, podnositeljica je tvrdila da austrijske vlasti nisu zaštitile nju i njezino dvoje djece od nasilnog supruga, oca djece, protiv kojeg se žalila policiji zbog obiteljskog nasilja i koji je ubio njihovog sina prije nego što je počinio samoubojstvo. Veliko vijeće ESLJP-a je u presudi razjasnilo opća načela primjenjiva u predmetima nasilja u obitelji prema članku 2. Konvencije te je proširilo tzv. Osman test, odnosno razvilo je novi test koji treba primijeniti u slučajevima nasilja u obitelji. Primjenjujući taj test na predmet podnositeljice zahtjeva, ESLJP je utvrdio da nije došlo do povrede članka 2. Konvencije jer su austrijske vlasti temeljito i savjesno poduzele sve potrebne radnje te provele autonomnu, proaktivnu i sveobuhvatnu procjenu rizika koja nije ukazivala na stvarni i neposredni rizik od napada na živote djece pa stoga vlasti nisu ni imale obvezu poduzimanja daljnjih preventivnih operativnih mjera.
 
U predmetu Denis i Irvin protiv Belgije veliko vijeće je analizirao pitanje zakonitosti i proizvoljnosti prisilnog smještaja podnositelja s duševnim smetnjama nakon što je na snagu stupio novi zakon kojim prisilni smještaj više nije bio predviđen za kaznena djela koja su podnositelji počinili. No kako podnositeljima nikad nije bila izrečena pravomoćna odluka o konačnom otpustu, odluka o prisilnom smještaju bila je još uvijek res iudicata. Stoga stupanje na snagu novog zakona nije bilo od značaja u ovom predmetu, a prisilan smještaj određen podnositeljima s dugotrajnim i nepreboljenim duševnim smetnjama nije bio nezakonit i proizvoljan.
 
Treća presuda velikog vijeća M.A. protiv Danske odnosi se na razdoblje čekanja i uvjete koji su morali biti zadovoljeni da podnositelju, sirijskom državljaninu kojem je u Danskoj odobrena privremena zaštita, bude prihvaćen zahtjev za spajanjem s obitelji. Ovo je prvi predmet u kojem je ESLJP bio pozvan razmotriti je li i u kojoj mjeri nametanje zakonskog razdoblja čekanja za odobrenje spajanja obitelji osobama koje imaju status supsidijarne ili privremene zaštite bilo u skladu s člankom 8. Konvencije. U tom kontekstu ESLJP je naglasio da članak 8. Konvencije ne nameće državama obvezu poštovanja izbora države u kojem bračni par želi prebivati, niti nameće obvezu ponovnog spajanja obitelji na njezinom teritoriju. Opseg obveza države da na svoj teritorij primi srodnike osoba koje tamo borave ovisi o posebnim okolnostima svakog pojedinog predmeta, te uključuje obvezu uspostavljanja pravedne ravnoteže između suprotstavljenih interesa.  ESLJP je zaključio da danske vlasti nisu uspostavile pravednu ravnotežu stoga je utvrdio povredu članka 8. Konvencije.
 
U predmetu Centrum för rättvisa protiv Švedske, veliko vijeće ESLJP-a utvrdilo je da švedski sustav masovnog presretanja podataka, unatoč tome što se temelji na detaljnim pravnim pravilima i jasnom ograničenju opsega prava i postojanju zaštitnih mjera ipak ne pruža odgovarajuća i učinkovita jamstva protiv proizvoljnosti i rizika od zloporabe. Stoga je utvrdilo povredu članka 8. Konvencije.
 
Dodatno, kao posebno bitne presude u zadanom razdoblju svibanj – kolovoz 2021., izdvojeno je još devet presuda.
 
U predmetu Gumenyuk i drugi protiv Ukrajine, koji se odnosi na pravosudnu i institucionalnu krizu u kojoj se našla Ukrajina uslijed reforme pravosuđa, ESLJP je zaključio da je došlo do povrede prava na pristup sudu i prava na poštovanje privatnog života. Zahtjev pred ESLJP-om pokrenuli su suci bivšeg Vrhovnog suda Ukrajine koji su prigovorili da su zbog reforme pravosuđa i zakonskih izmjena koje su se dogodile 2016. bili spriječeni u obavljanju svojih funkcija, a da nikada nisu bili službeno razriješeni. ESLJP je utvrdio da je miješanje u prava podnositelja, kojima je pritom bilo onemogućeno osporiti nemogućnost obavljanja sudačke dužnosti, bilo nezakonito u konvencijskom smislu. Ujedno, predmetno miješanje bilo je protivno načelu stalnosti sudačke dužnosti, a koje je nužno za očuvanje neovisnosti i povjerenja javnosti u sudsku vlast.
 
U predmetu Polat protiv Austrije ESLJP je ispitivao je li došlo do povrede prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života te prava na slobodno iskazivanje vjeroispovijedi stoga što je je obdukcija sina podnositeljice obavljena protiv njezine volje. ESLJP je utvrdio da austrijske vlasti u konkretnim okolnostima ovog predmeta nisu uspjele uravnotežiti potrebe znanosti i zaštite javnog zdravlja s pravima podnositeljice kad su provele obdukcije protiv njezine volje i protiv njezinih vjerskih uvjerenja. Također, u delikatnim okolnostima slučaja, koje su bile poznate bolničkom osoblju, postojala je veća dužnost podnositeljici zahtjeva dati potrebne i potpune informacije o tome što će biti i što jest učinjeno s tijelom njezina djeteta.
 
Kao i u prethodno spomenutom predmetu Kurt protiv Austrije, vijeće ESLJP-a se u Tkhelidze protiv Gruzije bavilo pitanjem nasilja u obitelji. No za razliku od velikog vijeća u predmetu Kurt protiv Austrije, vijeće ESLJP-a je u predmetu Tkhelidze protiv Gruzije utvrdilo da je došlo do povrede i materijalnog i postupovnog aspekta članka 2. u vezi s člankom 14. Konvencije. ESLJP je pritom napomenuo da je opća i diskriminatorna pasivnost tijela kaznenog progona u odnosu na nasilje u obitelji stvorila klimu pogodnu za daljnje širenje nasija nad ženama u Gruziji.
 
Pitanje opravdanosti kaznenog progona i osude podnositelja zahtjeva koji je novinama prodavao informacije o radu u zatvoru u kojem je bio zaposlen, ESLJP je razmatrao u predmetu Norman protiv Ujedinjene Kraljevine. S obzirom da nije sporno da je podnositelj svjesno i dobrovoljno postupao, nanoseći značajnu štetu kako pojedincima tako i cijeloj javnoj službi zbog narušenog povjerenja javnosti, ESLJP je utvrdio da su njegov kazneni progon i osuda bili predvidljivi u konvencijskom smislu pa stoga nije došlo do povrede članka 7. Konvencije. Također, nije došlo ni do povrede članka 10. Konvencije jer je miješanje u podnositeljevo pravo na primanje i širenje informacija bilo nužno u demokratskom društvu.
 
U predmetu D.A. i drugi protiv Poljske, ESLJP je razmatrao je li Poljska provodila sustavnu push-back politiku prema strancima koji su dolazeći iz Bjelorusije pokušali pristupiti postupku odobrenja međunarodne zaštite. Utvrdivši da je u Poljskoj postojala sustavna praksa onemogućavanja pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite i vraćanja stranaca koji dolaze iz Bjelorusije, ESLJP je utvrdio povrede članaka 3., 13., 34. i članka 4. Protokola br. 4. uz Konvenciju.
 
Važnost pružanja i osiguranja odgovarajuće medicinske pomoći zatvorenicima koji pate od duševnih smetnji ESLJP je apostrofirao u predmetu Epure protiv Rumunjske, u kojem je podnositelj, koji je bio sklon samoozljeđivanju, bio smješten u zatvor maksimalne sigurnosti. Budući da su rumunjske vlasti propustile osigurati i pružiti odgovarajuću terapijsku strategiju primjerenu podnositeljevim medicinskim potrebama, ESLJP je utvrdio povredu članka 3. Konvencije
 
U predmetu Milosavljević protiv Srbije, ESLJP je razmatrao pitanje ograničenja slobode izražavanja koja se jamči novinarima kada izvještavaju, ističući kako članak 10. Konvencije novinarima i urednicima daje zaštitu da djeluju u dobroj vjeri kako bi pružili točne i pouzdane informacije, ali ne i da postupaju protivno načelu odgovornog novinarstva. Budući da podnositelj nije postupao u skladu s tim načelom, nije mogao računati na zaštitu članka 10. Konvencije. Stoga je ESLJP presudio da nije došlo do povrede tog članka Konvencije.
 
Povredu članka 10. Konvencije ESLJP nije utvrdio ni u predmetu Association BURESTOP 55 i drugi protiv Francuske u kojem su se udruge za zaštitu okoliša protivile industrijskom geološkom skladišnom centru koji je projektiran za skladištenje visokog i dugotrajnog radioaktivnog otpada. ESLJP je utvrdio da nije došlo do povrede prava na pristup informacijama jer su udruge imale na raspolaganju odgovarajući postupak za preispitivanje njihovih prigovora u pogledu povrede prava na primanje informacija. Ipak, sukladno ocjeni ESLJP-a došlo je do povrede prava na pristup sudu u odnosu na jednu udrugu podnositeljicu kojoj nije priznat locus standi u parničnom postupku.
 
Na kraju, izdvojili smo presudu Caamaño Valle protiv Španjolske, koja se tiče ograničenja biračkog prava osobe s intelektualnim teškoćama. Sukladno obrazloženju španjolskog suda, punoljetna kćer podnositeljice lišena je biračkog prava jer se na nju moglo vrlo lako utjecati, a da ona pritom nije bila svjesna posljedica svog glasanja. Analizirajući predmet i prigovore podnositeljice ESLJP je prihvatio legitiman cilj postavljen od strane španjolskih vlasti, da samo građani koji su sposobni procijeniti posljedice svojih odluka i donijeti svjesne i razborite odluke trebaju sudjelovati u javnim poslovima.

Pregled prakse pogledajte ovdje, a dostupan je i u rubrici "Sudska praksa" pod kategorijom "Pregledi prakse Europskog suda za ljudska prava".

Pisane vijesti